 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Veliki Kozjak
From: Siniša Alavanja - [email protected]
Date: Mon, 30 Aug 2010 20:50:52 +0200
Proveo sam vrlo ugodan vikend na Velikom Kozjaku na Velebitu. Stiglo nas je
šestero iz Zagreba (Kruno, Martin, Dašo, Jelena, Marko i ja, te Vedrana iz
Rijeke ali samo na jedan dan) u subotu u logor, a tamo su nas vrlo lijepo
dočekali Jasmin, Maligan i Akac. Naime riječ je o logoru koji tamo postoji
od 1994.godine, a jedan od osnivača uz spomenute (i brojne druge za koje ne
znam) je i naš Dado. Logor je smješten u šumi, dosta blizu ceste ali ako ne
znaš gdje je teško ga je uočiti. Moram priznat da je ambijent u istom
prekrasan. Prijateljska atmosfera pršti na sve strane i to najviše
zahvaljujući spomenutoj trojci koja nas je udomila sa stilom. Od spomenute
godine tadašnji penjači rade brojne prvenstvene smjerove po okolnim ćukama i
to različitih teškoća- od II pa sve do VII. Pošto postoji i dobar dio
smjerova koji nisu dobili slobodna ponavljanja, a nose ocjene tipa VI A1 A2
, sigurno ima i težih uspona, samo ih treba slobodno popet i dat/predložit
ocjenu. Marko, Jelka i ja smo se uvjerili u takvo što kada smo u subotu
krenuli penjat smjer zvan Diplomski, V+ A1 (detalj VI-). Prvi popeli
D.Čiković, B.Rajšel i R.Verem. Nismo uspjeli popeti niti prvu dužinu do
kraja, što nas je indisponiralo i dalo na uvid o kakvim će smjerovim biti
riječ.
Drugi dan je bio posve drugačiji-prvenstveni su padali na sve strane! Martin
i Dašo po dva smjera, Marko i Jelka po dva smjera, Kruno i ja također po dva
smjera, a Akac i Maligan zbog ostavljanja potrebnog dijela opreme u Zagrebu
nisu uspjeli dovršiti svoj proojekt. Kruno je realiziro svoju ideju koju je
ugledao dan prije, a ja ga "asistirao". Fin smjer, prvih nekoliko metara
stijena ne baš dobre kvalitete ali nakon toga kvaliteta skale na nivou.
Ocjena VI, dok ocjena druge dužine lakše, IV+. Kruno ga je majstorski
odradio i tako mene izvukao iz depresivnog moda kojeg sam dobio dan prije u
Diplomskom. Poslije toga smo bauljali okolo i našli super dio stijene gdje
već postoji smjer Rifljača (ne sjećam se točno ocjene, autori Maligan i
Akac). Mi smo napravili svoju varijantu. Po položenim pločama do ispod
prevjesa, pa preko njega i ravno gore preko radijatora. Prevjes smo oboje
prošli slobodno i ocjenili sa VII-. Dužinu poslije prolazi Kruno i
doživljava lagane fraze. Mogućnost osiguranja dosta loša, a stijena ćelava
kao i u svakom radijatoru. Težina spomenute dužine VI. Super je bilo to što
su nas i sami autori orginalnoga smjera gledali odozdo i bodrili. (:
Odličan vikend, nema šta!
K. Užarević, S. Alavanja, "Ulazno-izlazna varijanta Zapadne krajnosti",
VI/IV, 50 m, 29.08.2010. 1 h
S. Alavanja, K. Užarević, "Zaribana varijanta", VII-/VI, 100 m, 29.08.2010.
1.5 h
detalj.jpg
Zaribana varijanta.jpg
si tak mami doma pišaš na vrhu smjera.jpg
početak ulazno-izlazna varijanta Zapadne krajnosti.jpg
Ulazno-izlazna varijanta Zapadne krajnosti.jpg
created by: zeljeznicar @ 2010-08-30 20:56:01
|
|
|
|
|
