penje: Petra Radulović
smjer: Drugi slap, Prisojnik, WI 3+, 160m
foto: Danko Ferber, 01/2005

From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 23 Aug 2010 11:41:07 +0200

Petak, nakon posla, Danko & I, jurimo brzinom svjetlosti do Samobora po Ivanku i pičimo dalje. Još uvijek ne znamo kamo idemo penjati, ali do Ljubljane je dovoljno vremena za odluku. Plan A) je bio Okrešelj i "Igličeva", AO Črnuče tamo ima školu pa prelazimo na plan B) NŠG - smer "Po zaje(b)di" :), ali odustajemo i od njega nakon što Anže Čokl najavljuje gužvu zbog njihovih 20-30 naveza taj vikend. U užoj konkurenciji između Sj. Triglavske i Kamniških, pobjednik su Kogeeeeeeeel i Skutaaaaaaa! Juhuhuuuu!!! Prije spavanja u domu u Kamniškoj Bistrici, spremamo stvari za ujutro jer planiramo buđenje u 05. Danko pokušava biti izuzetno šaljiv i komentira kako misli da nije uzeo pristupne, te si odlazi potvrditi info do auta. Po povratku, muk u sobi jer trenutno na nogama ima japanke. Iz gepeka izvlači kožnate polu-sandale sa rupama i uopće ne dovodi u pitanje opstanak planirane grande ture, jedino isprobava Ivankine i moje čarape i fila si noge za silazak. Kakav car! Osobno, nisam sigurna da li bi se u tome usudila prošetati do izvora Kam. Bistrice (ima 50 m od doma)..no dosta je kukanja, ajmo penjati... Nakon nešto manje od 2 sata dolazimo pod stijenu Kogla i ulazimo u Virensa, vani smo za opet nepunih 2 sata i cca. 5 m ispod izlaza meni se odvaljuje komad stijene pod ozlijeđenom nogom, te bez oslonca, letim i udaram s njom u stijenu.. U roku keks otiće, boli, nije dobro, ali ne želim ni pomisliti da ćemo opet sići bez Skute. Projektil je proletio 0.5 m od Ivanke - sva sreća!Uff Nabrzahen se potrpamo sa opremom, povaljamo među runolistima na vrhu Kogla i bez puno razmišljanja treba donijeti odluku da li odustati i spasiti što se spasiti da ili ići dalje....a Skutaaaaaaaaaa zove li ga zove, a "Južni raz" čeka....jaaaaaaaaoooo! Eto nas, u kompletu, nakon 45 min pod stijenom Skute. Danko - glas razuma, nas požuruje, jer ne znamo koliko još smjera nas čeka do spektakularnog silaska u njegovim sandalicama i sa mojom 1 čitavom nogom. Smjer nahvaljen, očekivanja velika! Nakon par sto m soliranja, navezujemo se po 1. cugom od 3 naredanih pod stebrom, ocjenjenih sa IV. Ukratko, 1. cug lijepi, 2. cug - meni osobno grozan, duga prečnica u kojoj treba čučati i izvoditi "hare krishna" gibove, pod guzicom bezdan, noga otkazuje poslušnost, ali nema nazad. U 3. cugu Danko nestaje i po prvim izgovorenim riječima, još nije kraj puzanju po vertikali, a o čvrstoći stijene bi se dalo debatirati. Da li su tome kumovali gromovi u zadnje vrijeme ili nešto drugo, teško je reći, ali očekivanja čvrste stijene i prekrasnog smjera nisu ispunjena. Dalje smo očekivali neke lakše cugove, kako kaže skice, ja sam dolje spominjala razvezivanje do vrha Skute, ali slika se na licu mjesta trenutno mijenja. Teren krš i lom, zračno, još 1 neugodan kamin, prolazak kroz okno (jupu u stijeni) - ne baš lagano, otpenjavanje po par m žilet komadu stijene jer je sve okolo razvaljeno, a dolje bezdan sa obje strane itd....nema kraja. Na vrhu Skute smo nakon nešto više od 3 sata. Umjesto zasluženog relaxiranja, opet nas glas razuma požuruje jer smo zapravo svi realno svjesni da nas čeka još min 4 sata silaska prije mraka. Če ne bo hitro bo škandal! Silazimo preko Štruce, space bivka pod Grintovcem, Vratca, Cojzove i Kokrskog sedla - pred kraj već u laganoj agoniji. Dankove pristupnjače sve više zaslužuju epitete jednih od najboljih! Morat će razmisliti o tome da zaštiti model i kalup kako ga ne bi pokupili renomirani proizvođači alp. opreme. Samo nas drži još sanjanje o puno radlera i hrane u domu. Sanjanje se nastavlja jer u domu nema ničega. Od auta do auta oko 15 sati. Danko i Ivanka odlaze u Zg, a ja ostajem još 1 noć u Kam. Bistrici jer je došla Petra s kojom sam planirala neku turu u nedjelju, koja se zbog činjeničnog stanja pretvorila u gondolu i šetanje po Velikoj planini. Malo stopiranja i predvečer smo u LjU gdje uživamo u iću i piću i čekamo večernji vlak preko Zg-a ZA BEOGRAD..ZA BEOGRAD!:) Umjesto toga na povratku sa Vršiča, Gordan i Ana nas kupe autom i cigići napokon stižu u Zg. Hvala im na tome !!! Slikoviti prikaz malo icpod! :)