 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Ringe, ringe Crnopac
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 26 Jul 2010 22:26:46 +0200
Nakon nekih poslova okolo Zadra, u četvrtak sam se s Nadom zaputio prema JI Velebitu da konačno razgledam područje oko Crnopca. Godinama sam prelazio preko Prezida i razmišljao kako bi jednom trebalo tamo zastati i popesti se na taj vrh, te tako kompletirati glavne velebitske punktove. Ali sam motivaciju za taj korak dobio tek otkad je gore napravljeno pl. sklonište. No prije negoli smo zašli onamo, uputili smo se još na Krupu jer mi je nekoliko ljudi baš besramno nahvalilo taj kutak. Ta zelena i hladovita oaza u onom pustom kamenjaru svakako puno znači i nikako nije loše mjesto, ali posebno oduševljen ipak nisam bio. Možda je ekipa koja mi ga je preporučila bila gadno dehidrirala nakon nekog penjanja u Paklenici, ili sam ja moguće nešto propustio vidjeti, ali dublji je dojam ipak izostao.
To se, međutim, nije desilo po dolasku na Tatekovo sklonište pod Crnopcem. Smješteno je na stvarno izuzetnom mjestu, među ludo bijelim i oštro nazubljenim kukovima, a ni samo ne izgleda loše. Svaka čast Tomerlinu što je pokrenuo njegovu izgradnju! Tamo smo malo ohanuli i pohranili višak stvari, te se zatim uputili prema vrhu. Poljak je napisao da do njega ima više od 2h, dok na terenu stoji puna 3h. Kako smo plan radili prema knjizi, nekako smo se nadali da njoj treba i vjerovati. Ali to je bilo pogrešno. Već pri prvim koracima put pokazuje vučje zube. Idete gore i dolje, penjete i otpenjavate razne detaljčiće, provlačite se ili balansirate. Ukratko, radi se o nečemu što veoma nalikuje Vihoraškom putu, samo je od njega nedvojbeno teže. I to ne samo zbog terena kojim se valja probijati, nego i zbog izloženosti suncu. Naime, tu je šume mnogo manje stoga što u posljednjoj trećini, ili čak polovini, idete po vrhovima kukova. A kad se osvrnete iza sebe i pogledate gdje ste bili, često vam nije jasno kako se onuda moglo proći. Doista je toliko divlje i krševito, bez pretjerivanja. Zato nije čudo što onu našu špiljarku tamo nisu uspijevali naći cijelih par dana. A ni vrh nije ondje gdje ste ga isprva očekivali, već se na grebenu pojavljuju stalno nove i nove ćuke, sve dok vam to više ne dojadi. Ali ipak se debelo isplati. Ukratko, područje nevjerojatno nalikuje na Rožanske i Hajdučke kukove, samo mislim da je mnogo veće. Pokušao sam otprilike izmjeriti koliki je njegov dio pokriven putom koji smo prešli i došao do rezultata da nije veći od jedne šestine! A vala smo se nahodali!
I još nije bilo gotovo jer je trebalo natrag do skloništa. Kako nam se nije išlo istim terenom, spustili smo se na Prezid da bismo se otuda ponovo uspeli do skloništa. I to je stvarno bila bolja odluka jer je taj put osjetno lakši i mekši - a tamo gdje ide po kamenjaru, pastiri su napravili mini-Premužićevu stazu. Jedino smo bili toliko žedni da smo na cesti bočicama mahali automobilima ne bi li nam netko prodao ili dao nešto za piće. I uspjelo je. Ali tabananje makadamom nam ipak nije izmaklo. Uzalud sam se nadao nekom traktoru ili kakvoj sličnoj napravi da nam olakša muke, ali džabe. U brdu nije bilo baš nikog osim nas. Točnije, nije bilo ljudskih stvorenja. Komaraca je bilo napretek. Očekivali smo da ćemo na 1150m spavati na friškom zraku, ali zbog tih beštijica to nismo mogli. Limenim krovom prekriveno sklonište, pošteno se ugrijalo tokom dana a vrata i prozore nismo mogli otvoriti da nas komarci i njihova rodbina ne izjedu.
I tako je prošlo to planinarenje. A da ipak ne bih ove stranice uzurpirao za takve 'laganije' doživljaje, dodajem i to da sam jučer penjao na Kamenjaku. Ništa posebno, dva duža smjerčića. budući da smo došli kasno i jer je derala sasvim poštena bura, od koje se čovjek nije mogao sporazumjeti s partnerom. Zapravo je bilo zanimljivo da je tamo toliko jako puhalo, s obzirom na to da se baš nigdje drugdje u bližoj okolici nije osjetio ni izbliza tako jak vjetar.
Neven P.
Krupa.JPG
Crnopac.JPG
Crnopac1.JPG
Crnopac2.JPG
Crnopac3.JPG
created by: zeljeznicar @ 2010-07-26 22:36:01
|
|
|
|
|
