Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Vlado prema Brani, nakon popete Bosove grape
foto: Iva Kaštela, 01/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

U carstvu opanaka, nevihte i gromobrana

From: Ivan Padavić - [email protected]
Date: Thu, 8 Jul 2010 10:20:26 +0200

Subota ujutro, klasična željezničarska priča nove generacije alpinista pripravnika. Ovoga puta nije u pitanju laserskim printerom isprintana (i što je je. uredno plastificirana) auto tablica, već zelena karta kojoj je lagano istekao rok trajanja. Nakon kraćeg prepucavanja: "ma tko još gleda zelenu kartu na granici", ipak smo se odlučili za promjenu vozača i njegovog ljubimca. Naime nakon odustajanja od ranije dogovorenog logora na korošici, kao mladež kojoj je oteta piva ispod nosa, s još većom željom odlučno smo krenuli putem Slovenije -> Ljubljane -> Kranja -> Jezerskog -> alpaaaa... Ideja je bila prvi dan napraviti hodačku turu na grintovec i prespavati u češkoj koči (Barbara, Zoran, Roman i Pado), te se drugi dan priključiti ostatku ekipe (Ana, Gordan, Iva, Nikola, Orsat) kod tovarne žičnice te ispenjati nešto u velikoj babi. Kako to inače biva, vrijeme nas je sasvim dobro poslužilo sve dok nismo došli pred sam vrh grintovca, no onda divota. Prizor kojeg se niti josipa lisac ne bi dosjetila, Magla svuda oko nas, kiša, munje i gromovi. Trebalo nam je dobrih 5 minuta da netko shvati da je sajla za koju se držimo ultra super provodljiva, pa smo se ipak odlučili za brzinski silazak, ispod oblaka. Naravno odmah nakon 15-ak minuta sunce je upržilo toliko da nam maksimalno oteža silazak do češke koče. Eh da, češka koča, što reći nego opet tipična priča nove generacije a.p. Piva, cviček, cviček, piva. Negdje u sredini između cvičeka i pive, zoki je uspio upiknuti u domu opanke (slika dole...) koji su nas zabavljali duboko u noć.

Ujutro naravno nije bilo toliko zabavno kao navečer, tj nije uopće bilo zabavno, tj bilo je grozno. Mamurluk, a mi moramo hitno sići do tovarne žičnice kako bi se našli s ostatkom ekipe.

Nakon silaska ostatak ekipe nas je već čekao kod žičnice. Trebalo nam je oko pola sata da dogovorimo tko će i s kim što penjati i vjerojatno ću se uvijek sjećati Gordanovih riječi, (kao da je sad pored mene): "idemo penjati nešto jednostavno, kratko, s kratkim pristupom i još kraćim silaskom" ( pretjerujem naravno :) ). Nakon odluke formirali smo 4 naveze. Naveze Gordan - Barabara, Ana - Zoki, Roman - Pado, odlučile su se za smjer Požeruhova, ocjene II-III/IV (na sredini smjera prečkali i ostatak popeli po Miškolinovoj, ocjena ista) u velikoj babi, dok je naveza Iva - Orsat - Nikola ( bit će izvještaj posebno sigurno ) otišla penjati novu centralnu, isto tako u big baba. Pristup je bio kratak, tako da smo se ubrzo našli pod smjerom koji dijeli ulaz sa novom centralnom. Kako nas je bilo puno i kako su određeni dijelovi smjera jednostavniji za penjanje, penjala se paralelka. No ipak brzina nije baš bila zavidna a nevihta za vratom, tako da smo u jednom trenutku ozbiljno razmišljali o povlačenju. Kako to inače biva u demokracijskim društvima, jednoglasno je odlučeno da idemo dalje, no isto tako odlučeno je da se moramo i brže penjati. I stvarno krenulo je brže, sve dok nas ova nevihta za vratom nije dostigla, i vraški dobro oprala. No kao u nekakvim arkadnim igricama u kojima idete od lakšeg nivoa ka težem tako je i nama kiša prestala, pa je počelo  padajuće kamenje, no i to smo uspješno svladali. U arkadnim igricama na kraju obično bude glavni protivnik. Tako i nama, praktički na samom kraju cca 600 metara dugačkog smjera, detalj u kojem se praktički nemoguće osigurati. Kako smo većina dobar dio djetinjstva potratili za igraćim konzolama i ovaj završni detalj prolazimo bez prevelikih problema i napokon smo na vrhu. Brzo nakon detalja uslijedilo je traženje staze kako bi se počeli spuštati.

Silaz je pak priča za sebe. Zelo zahtevna ferata kojoj nikad kraja, pa zatvorena kranjsa koča (ipak smo uspjeli probuditi gazdaricu za malo vode), pa opet sajla, pa snežišće, pa sitni sipar, pa krupni sipar, pa šuma i napokon parkiralište - tovarna žičnica i Iva - Orsat i Nkola koji nas strpljivo čekaju u mrklom mraku.

P.S. Sad kad pročitam izvještaj ispočetka vidim da nisam ništa pametno napisao, al nema veze. Bit svega je da smo bili u alpama (napokon) i da nam se svidjelo, jaaakoooo i da hoćemo opet, i to odmah, IDUĆI VIKEND!!!!!.

Barbara.JPG
Barbara.JPG

Di cemo danas.JPG
Di cemo danas.JPG

Grintovec.JPG
Grintovec.JPG

Grntovec2.JPG
Grntovec2.JPG

opanci.JPG
opanci.JPG

Sto mi ovo treba.JPG
Sto mi ovo treba.JPG

Velika baba.JPG
Velika baba.JPG



created by: zeljeznicar @ 2010-07-08 10:26:01