na fotki: Gordan Dinter, Kt+M Vuković
gdje: mečava na Stolu
foto: Gordan Budić, 02/2007

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 5 Jul 2010 22:18:49 +0200

Samo na brzinu, da ipak ostane zabilježeno. U petak smo Trpimir i ja posjetili Terihaje, u nadi da ćemo penjati u miru i u hladovini. Prvospomenuto se nije realiziralo jer smo naletjeli na poveću četicu Pulferaša koji su marljivo trenirali (vidjeh da su i sami nešto o tome napisali). Ali drugo ipak jest. Ja sam napadao uobičajeni repertoar smjerova i čak nisam nezadovoljan, s obzirom na to koliko dugo nisam bio ni u kakvim prevjesima. No, mene tu ionako ne treba puno spominjati već mog partnera: Trpimir je par puta nasrnuo na 'Eurokrem' (7a+/b) i tog dana nije uspio. Bit će da je to zato što je bio u mojim rukama. Ali dva dana kasnije dospio je u ženske ruke i sredio je taj smjer, njegov najteži do sad.

A dan prije Trpimirovog uspjeha, moje je veličanstvo otišlo i Rijeku i odatle s uobičajenom lokalnom ekipom skoknulo do Stola. Zašto baš onamo? E pa, postoji jedan atlas (zapravo dva) na mojim policama i u njemu popis najviših vrhova planina u bivšoj državi. Gledam ja to, gledam, nabrojalo ih možda i četrdesetak. I brojim na koliko sam ih bio. A ono jedva četiri-pet! Onaj jedan nesretnik je u nepuna tri mjeseca ispenjao sve alpske četiritisućnjake, a ja u prepunih trideset godina planinarskog staža samo toliko ovih naših, mršavijih. Ne može to tako, rekoh, pa naredih da se spakiraju koferi i da se krene. I tako mi udarismo u nečuvenu alpsku sparinu, za koje sam se sa sjetom prisjećao mile bosansko-hercegovačke svježine i blagotvornog mirisa ćevapa u onome zraku. Na vrhu nas temeljito oprala kišurina koja se već spominje po raznim forumima. I to je sve. Fotografije ne prilažem, iako ih ima, jer nema tu što novo da se vidi. Sve gola, uobičajena dosada. Iako je na Stolu Prešernov dom a pod njim njegovo rodno selo, to me uopće nije inspiriralo da se prihvatim nekog njegovog djela, kao što je to Travnik učinio glede Andrića.

Neven P.