AO HPD ŽELJEZNIČAR

na slici: Martina, prema Velikom Triglavu
foto: Iva Kaštela, 12/2006

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj

	Arhiva novosti
	Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

	Paklenica - Klin free

	Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek

	Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede

	Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi

	Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

vi ste ovdje: home > novosti > prve alpe

PRVE ALPE

From: josipa grbic - [email protected]
Date: Tue, 15 Jun 2010 22:31:03 +0200

Dakle, tako to ide s tečajcima početnicima; dva smjera na Kleku i odmah u Alpe, al kad penješ s Markom što drugo očekivati. :) Bio je to dvodnevni izlet u Kamniško-Savinjske Alpe, točnije na Korošicu. Prijevoz smo osigurali u suradnji s Velebitašima Damirom i Bojanom. Krenuli smo u petak predvečer i prvo odredište bio je dom u Kamniškoj Bistrici gdje smo prespavali. U subotu ujutro rano buđenje, ostavljamo auto malo ispod doma na nekom parkiralištu uz ceatu od kud vodi markirana staza preko Presedljaja, mimo Konja do Korošice. Na parkiralištu se pozdravljamo s dečkima, oni idu kraćim putem, a mi krećemo do Kocbekovog doma na Korošici. Sve ukupno nešto preko 1300m visinske razlike. Eh, lagala bih kad bih rekla da sam znala da će mi biti tako teško, a Marku nije bilo druge nego prilagoditi se mome tempu, pa umjesto predviđena 4 sata hoda, do doma smo došli za 5 sati (Markove prognoze bile su i gore).

I tako od početne sumnje, pa i moje upitne sposobnosti penjanja toga dana, moje crne misli brzo su postale pozitivne i poticajne kad sam sa sedla ugledala podno Ojstrice veliku livadu Korošice i ostale vrhove. Ostavljamo ruksake u domu, uzimamo opremu i krećem u osvajanje svojih prvih alpskih smjerova. Penjali smo Severozahodni raz u Vežici. Nigdje nikog u smjeru, jedan jedini navez koji je već bio skoro na izlazu iz smjera. Marko spaja prve tri dužine, a i ostatak smjera prepuštam njemu (nisam se otimala, a ni on baš nudio). :) Stijena mi se odmah svidjela, uvijek negdje nešto il za ruke il za noge, a kad nemam ništa povučem se za već staru zamku u smjeru i onda se poslije teško mirim s tim da nisam prošla slobodno, a možda sam ipak mogla. :)

U nedjelju smo penjali Lukmanovo smer u Vršičima, ovaj put cug-cug i ovaj put bez navlačenja. Moje su bile prva i treća dužina, u prvoj dužini sam stavila samo jedan frend, Marko je protrčao kroz drugi cug i treća dužina opet moja, neki malo duži kamin, ali relativno dobro osiguran klinovima i zadnja dužina opet Markova. Budući da nismo mogli procijeniti što bi bio detalj smjera, složili smo se da bi ocjena smjera mogla biti III-IV. I tako na vrhu smjera moja radost je ipak bila dvostruko veća od same težine istog, jer ipak je to moj prvi alpski smjer u vodstvu, a i kad Marko kaže da sam to suvereno prošla, to se cijeni. :) Vraćamo se istim putem dolje, sad i dečki idu našom rutom, a ja sam ovaj put ipak nešto brža. :)

I za kraj mogu samo reći da su me Alpe ohrabrile za moje buduće penjačke podhvate i svakako im se vraćamo čim prije, ne zato što želim poboljšati prolazno vrijeme pristupa, već zato što su nam iskaznice ostale u domu. :) :) :)