|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
PRVE ALPE
From: josipa grbic - [email protected]
Date: Tue, 15 Jun 2010 22:31:03 +0200
Dakle, tako to ide s tečajcima početnicima; dva smjera na Kleku i odmah u
Alpe, al kad penješ s Markom što drugo očekivati. :) Bio je to dvodnevni
izlet u Kamniško-Savinjske Alpe, točnije na Korošicu. Prijevoz smo
osigurali u suradnji s Velebitašima Damirom i Bojanom. Krenuli smo u petak
predvečer i prvo odredište bio je dom u Kamniškoj Bistrici gdje smo
prespavali. U subotu ujutro rano buđenje, ostavljamo auto malo ispod doma
na nekom parkiralištu uz ceatu od kud vodi markirana staza preko
Presedljaja, mimo
Konja do Korošice. Na parkiralištu se pozdravljamo s dečkima, oni idu kraćim
putem, a
mi krećemo do Kocbekovog doma na Korošici. Sve ukupno nešto preko
1300m visinske razlike. Eh, lagala bih kad bih rekla da sam znala da će mi
biti tako teško, a Marku nije bilo druge nego prilagoditi se mome tempu,
pa umjesto predviđena 4 sata hoda, do doma smo došli za 5 sati (Markove
prognoze bile su i gore).
I tako od početne sumnje, pa i moje upitne sposobnosti penjanja toga dana,
moje crne misli brzo su postale pozitivne i poticajne kad sam sa sedla
ugledala podno Ojstrice veliku livadu Korošice i ostale vrhove. Ostavljamo
ruksake u domu, uzimamo opremu i krećem u osvajanje svojih prvih alpskih
smjerova. Penjali smo Severozahodni raz u Vežici. Nigdje nikog u
smjeru, jedan jedini navez koji je već bio skoro na izlazu iz smjera.
Marko spaja prve tri dužine, a i ostatak smjera prepuštam njemu (nisam se
otimala, a ni on baš nudio). :) Stijena mi se odmah svidjela, uvijek
negdje nešto il za ruke il za noge, a kad nemam ništa povučem se za već
staru zamku u smjeru i onda se poslije teško mirim s tim da nisam prošla
slobodno, a možda sam ipak mogla. :)
U nedjelju smo penjali Lukmanovo smer u Vršičima, ovaj put cug-cug
i ovaj put bez navlačenja. Moje su bile prva i treća dužina, u prvoj dužini
sam
stavila samo jedan frend, Marko je protrčao kroz drugi cug i treća dužina
opet moja, neki malo duži kamin, ali relativno dobro osiguran klinovima i
zadnja dužina opet Markova. Budući da nismo mogli procijeniti što bi bio
detalj smjera, složili smo se da bi ocjena smjera mogla biti III-IV. I
tako na vrhu smjera moja radost je ipak bila dvostruko veća od same težine
istog, jer ipak je to moj prvi alpski smjer u vodstvu, a i kad Marko kaže
da sam to suvereno prošla, to se cijeni. :) Vraćamo se istim putem dolje,
sad
i dečki idu našom rutom, a ja sam ovaj put ipak nešto brža. :)
I za kraj mogu samo reći da su me Alpe ohrabrile za moje buduće penjačke
podhvate i svakako im se vraćamo čim prije, ne zato što želim poboljšati
prolazno
vrijeme pristupa, već zato što su nam iskaznice ostale u domu. :) :) :)
01 Na pristupu.jpg
02 Penja|Źi u Prelo+żnikovoj smeri.jpg
03 U donjem dijelu SZ raza.jpg
04 Izlaz Ve+Ĺźica.jpg
05 Silaz.jpg
06 Rzenik.jpg
07 LuÂŚĹški Dedec.jpg
08 Vr+ĂiÂŚĹši ne stanu u kadar.jpg
09 Lukmanova 1.jpg
10 Lukmanova 2.jpg
11 Lukmanova 3.jpg
12 Lukmanova izlaz.jpg
13 Pogled s vr+ínog platoa.jpg
created by: zeljeznicar @ 2010-06-15 22:36:01
|
|
|
|
|