 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Dinaratrans
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Thu, 6 May 2010 22:13:30 +0200
Čini se da je polupismenost zarazna, jer sada od onih početnih par koji znaju samo čitati ali ne i pisati imamo već mnogo znatniji broj takvih u Odsjeku. Naime, znam da je prošli vikend bilo dosta izleta i znam da su neki bili na atraktivne i rijetko posjećivanje lokacije, ali o tome na sajtu ni riječi. Ništa, da probam malo popraviti prosjek, makar i sa zakašnjenjem. SS (tj. seniorska sekcija) AOŽ pohodila je Dinaru, i to ovaj put sa zapadne strane ili od doma na Brezovcu. Jednom od nas taj je izlet trebao za neke buduće mračne poslove, pa je sakupio ekipu i stvar riješena. Glavnu avanturu predstavljao je dolazak autom od Knina do pl. doma (cca 20km), za što nam je (vjerovali ili ne) trebalo bar jednako toliko vremena kao od Zagreba do Zvonimirove varoši. Makadam je toliko loš a smjer povremeno slabo označen, da je to iskustvo za Djuka, koji je vozio, značilo puno prolivenog znoja i potrošenih živaca. Ali stigli smo i vrijedilo je. Proplanak uz koji se nalazi pl. dom stvarno je jako lijep, a ništa lošiji nije ni obližnji vrh Badanj (1281m, vidi se na prvoj fotki) - koji smo obišlo malo po dolasku. Subotnju večer proveli smo motajući se oko doma na Brezovcu, većinom jedući i ćaskajući s lokalcima.
Kako smo u nedjelju planirali preći cijelu Dinaru, tj. spustiti se na njenu istočnu stranu (u Glavaš), a i vrijeme se kvarilo, krenuli smo oko 7h. Srećom, na vrh smo stigli znatno prije vremena koje stoji na daljinarima, odnosno za manje od 2h. A nismo žurili. To je, možda, činio jedino brzonogi Djuk, što je komentirao da ipak nije ko' nekad kada je bio osjetno hitriji. Usput smo otkrili gdje smo bili zapeli (zbog bure) pretprošle zime, te smo se iznenadili time da smo bili bliže hrvatskom Everestu negoli smo mislili - na svega 30' od vrha. Snijega je na planini bilo dosta malo; po njemu se moralo hodati tek kroz jednu podužu jarugu pred samim krajem uspona. Na žalost, vidicima i ostalom se nismo baš mogli diviti jer je jako puhalo, a i mirisalo je na kišu. Tako smo se brzo razdvojili: Dado, Nada i ja krenuli smo prema Glavašu, a Djuk u spašavanje auta s zapadno-dinarskih bespuća. I za njega je to opet bila pustolovina, tako da smo mi spustili i prije njega i onda ga još čekali u dolini više od sat vremena.
A bilo nam je fino. I taj istočni dio planine nudi lijepe detalje: krasne brdske pašnjake, kamene pastirske stanove i crkvicu u špilji, živopisni izvor svježe vode, prastaru gradinu, crvenkaste stjenovite barijere i još ponešto. Eto, ovim sam izletom obradio tri od četiri markirana puta na Dinaru (zapravo, onaj iz Uništa nije obnovljen) i time valjda zaslužujem naslov Knindže sa (recimo) smeđim pojasom. Kad konačno nešto popnem u jz. stijeni bit ću Knindža prvi ili drugi dan, a s prvenstvenim smjerom bih se samouvjereno proglasio Velikim Knindžom. A i svima ostalima preporučujem posjet onamo. Ili bolje: nemojte ići! Neka ondje ostane veličanstveni mir kakav vlada i sada.
Neven P.
P1010004.JPG
P1010006.JPG
P1010016.JPG
P1010020.JPG
P1010029.JPG
P1010031.JPG
created by: zeljeznicar @ 2010-05-06 22:21:01
|
|
|
|
|
