na slici: Ana Bokulić
smjer: Divokozinim tragom, IV/III,M (Risnjak)
foto: Marko Dukši, 12/2008

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 27 Apr 2010 00:03:21 +0200

Biseri o Žbevnici

U stanovitom planinarskom vodiču piše ovako (str. 384): "Od ž.p. Nugla markacijom uz trasu novog vodovoda ...", ali toj markaciji nema nikakvog traga ni kod spomenute postaje, ni na visoravni iznad sela. A bome niti mještani nisu čuli da je tamo ikad postojao planinarski put. Zbog tog smo prvog bisera pretprošli vikend morali odustati da tim putem dosegnemo najzapadniji hrvatski tisućnjak, te se umjesto toga autom odvezli do mjestašca Slum, odakle smo hvatali markaciju iz Buzeta. A u tom seocetu prijeti izmjena opisa tog drugog pl. puta jer je mještanin preko čije smo zemlje morali preći, na upit ide li staza onuda, odgovorio: "Zasad još ide." Inače, taj je predio sasvim simpatičan i svakako preporučljiv za malu fiskulturu za vrijeme jake bure (a i inače). Ali ipak nemojte da vas zanesu opisi poput ovog (str. 383 istog vodiča, tj. drugi biser): "Posljednjih 15' u pravom alpskom stilu kroz stijenu do kuće." Uspon tik pod pl. kućom pod Žbevnicom u najboljem slučaju nalikuje na najlakši uspon na Okić, za što treba jako puno mašte da u tome vidite nešto alpsko. A farbanje te vrste nije ni nužno jer je tamošnji okoliš i bez toga lijep: slikovita istarska seoca pod stjenovitim barijericama, raskošne livade, sjajni razgledi ... O ovom posljednjem neka malo posvjedoče priložene fotke. Zanimljivo je dodati tek to da je tamo najbliže more Tršćanski zaljev, što isprva nisam mogao povjerovati.

akšaB

Zašto obrnuto? Recimo, zato što je moj odlazak na to penjalište ovog vikenda bio naopak, čak dvostruko takav. Prvo, eskivirao sam izlet AO-a u Dabre (ali slutio sam da vrijeme neće baš biti za to). Drugo, nisam došao niti na Čujinu zlatnu ligu (jel' se uopće održala?). Eh, da! Teško je bilo odoljeti ugodnom kvarnerskom vremenu i ne otisnuti se negdje u okolicu. Izbor je pao na Bašku jer sam ondje zadnji put bio prije 8 godina, kad je penjalište nad Portafortunom tek nastajalo. A tada je bilo mnogo neuglednije nego je danas - trebalo se mučiti s pronalaženjem staze, smjerova je bilo malo i slično. Jedina prednost tog prošlog vremena bio je blaženi mir, za koji upućeni kažu da ga ondje više nije moguće naći, barem ne vikendom ili ljeti. Ipak, posjet toj lokaciji stvarno je isplativ. U sklopu brojne riječke ekipe latio sam se krajnje desnog sektora (onog gdje je i Klacko ostavio svoj trag), te uspješno sredio punih 12 smjerova. Jest da su lakši (od četvorke do šestice), ali svakako su vrijedni penjanja budući da su stijena i osiguranja vrlo solidni. Tko nije bio tamo, svakako nek' se jednom zaleti. No, možda ipak ne idući vikend budući da trenutno traje slovenska okupacija cijelog kraja. Sutra imaju neki praznik, pa su to pospajali s predstojećim blagdanima.

Neven P.