 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Zvizdan am Zavižan
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 22 Mar 2010 22:20:12 +0100
Ovo neka bude mali rezime mojih najnovijih putešestvija po jadranskim bregovima i snjegovima. Iako je tamo bilo dosta lošeg vremena, gotovo nijedan vikend nije mi prošao bez nekog razgibavanja. Tako je prvo pokleknula relativno nepoznata Jasenovica (1338m) kraj Platka, pa zatim Tuhobić i na kraju munski Orljak u Ćićariji.
No, kruna tog cijelog perioda svakako je bio prošlotjedni izlet na Zavižan iz Gornje Klade. Ta je tura bila na meti već duže vrijeme ali ju je neprestano nešto odgađalo: em neodlučnost, em jaka bura, em vrag-bi-ga-znao-što. I zadnji je vikend bilo problema jer se nismo mogli dogovoriti kad ćemo krenuti iz Rijeke: jedan je dio ekipe insistirao na polasku u 6h, dok se ostatku nije kretalo prije 7-8h. Kako baš nitko nije popuštao, razdvojili smo se i svatko je krenuo po svome. Razlog tom sporu bila je veća ili manja bojazan da ćemo naići na jako puno friškog snijega kroz koji će se trebati dugo probijati. I stvarno, snježnih je krpa bilo čak i na Jadranskoj magistrali iza Senja, a na putu se te bijele napasti našlo sasvim dosta već i ispod Babrovače (900m). Srećom, tu je doljnju dionicu za nas proprtilo krdo konja te smo se dotle probili za 1,30h. Međutim, odmah iza tog zaselka započelo je propadanje do koljena i izgledalo je da će morati raditi i krplje. Ali to ipak nije bilo potrebno jer je naokolo virilo dosta stijenja po kojem se dalo skakutati i tako izbjegavati moćenje nogu. Zapravo, osobno mi je to bilo čak i dosta zabavno. Osim toga, na proplancima su bura i sunce, te noćne hladnoće, fino preradili snijeg pa se uopće nije propadalo. Tek je na nekim, većinom šumskim i strmijim, dionicama valjalo muški zagaziti i malo se oznojiti. Ukratko, za nekih 5,30h uspjeli smo doći do doma (što je svega nešto sporije nego što je u prosjeku potrebno u suhim uvjetima). A i za to malo znoja što smo ga prolili, nagrada su bili stvarno sjajni vidici i na more i na velebitski krajolik. Vrijeme je, naime, bilo odlično: sunčano, vedro i gotovo bez imalo vjetra.
U domu smo sreli samo Antu Vukušića i momčad s kojom se nismo mogli dogovoriti oko polaska. Bili su nas pretekli za neka 2h i to na skijama s Oltara. Za njima je s iste polazišne točke krenula još neka grupa pješaka ali se oni nisu uspjeli probiti do doma. U nedjelju se pokazalo da su došli do Siće, dobrim dijelom propadajući do pojasa. A mi smo ostatak dana proveli tamaneći špek i razne druge suharije, te prazneći Antinu bocu s rakijom. Naravno, malo smo protegnuli noge do Vučjaka i Zavižanske kose a vrijeme još kratili ogovaranjem. Mora da je te večeri u Rijeci gadno porasla potrošnja vode, koliko su neki trebali gasiti štucavicu. Znam da je u to teško vjerovati, ali taj sam puta uglavnom bio nevin za te popratne fiziološle pojave Fiumana. U nedjelju smo još odšetali na Zavižan i, bez imalo pretjerivanja, uživali u usponu po većinom odličnom snijegu. Eh, šteta što to brdo nije malčice više! Spust je bio ugodan dotle dokle je bilo snijega, a kasnije je već postala poprilična gnjavaža popikavati se tvrdim, zimskim gojzericama po kamenjaru. U Kladu smo se vratili za neka 3h.
A prošli utorak je na Kvarner svratio Trpimir, s jasnim penjačkim planovima (skidanje neke devetkice u Moščeničkoj dragi). Ali kako je vrijeme bilo slabo, otišli smo na Veli vrh gdje je htio odrapiti bar glavni tamošnji smjer (Orfej, VIII-). No, nekako baš i nije bio raspoložen, te je nalazio sve moguće izgovore da ne penje previše. No, unatoč tome smo uspjeli odraditi standardni repertoar tog penjališta.
Neven P.
P.S.
Autor naslova nisam ja već Marko Vuković. Jednostavno nisam mogao odoljeti tome da posudim naziv jednog njegovog mejla.
Vučjak.JPG
Zavižan1.JPG
Zavižan.JPG
Zavižanska kosa.JPG
created by: zeljeznicar @ 2010-03-22 22:26:47
|
|
|
|
|
