 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Penjimo hrvatsko!
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 25 Jan 2010 20:39:20 +0100
U sklopu naslovne akcije u subotu je izvršen i drugi juriš na Hajdovu hižu. Učesnici su bili Klacko, Marko Medek, Hrvoje Jenei i onaj čije djelce upravo čitate. Kad smo dospjeli u Delnice, temperatura je bila -6C i to je obećavalo podnošljive uvjete u stijeni - možda osjetno bolje negoli ih je imala ekipa od tjedan dana ranije. I čini se da je baš tako i bilo jer smo navalili pravo po središnjoj grapi, koju su naši prethodnici u više navrata obišli. Već je u prvoj dužini bilo par kraćih skokova po kojima se valjalo izgrebati van jer su bili većinom bez snijega i leda. Ali Klacko je to lijepo i sigurno odradio. Ipak, ključni je zalogaj dočekao Medeka: 15 metarski skok, koji se sastojao od blago nagnute stijene prekrivene ledenom koricom ne debljom od 1cm. Dakle, taman tolikom da se ne da postaviti baš nikakvo međuosiguranje. Ne morate mi vjerovati, ali nisam više imao živaca pratiti Markovo napredovanje po toj grdobi nakon što su mu u jednom trenutku odsklizale obje noge i ostao je visjeti samo na plitko zataknutim ručnim alatima. Da je pao, moglo je biti loše. Ali sve je maestralno obavio, nakon čega smo mu poželjeli da mu daju ove ili one, no nismo se uspjeli nagoditi oko prikladnih kandidatkinja. Uspon je dalje tekao kao i tokom prvog juriša, po mjestimično uskoj i strmoj grapi koja vodi prema markaciji i špilji, i to vrlo glatko zbog stvarno odličnog, tvrdog snijega. Međutim, pogriješili smo ako smo se već veselili izlasku na rub stijene. Belaj je nastupio na mjestu gdje je zapela i ranija Klackova ekipa. Jedino što se Medek popeo 15m više od njih, po prilično nezgodnom terenu. Na mene su, koji sam bio najniže smješten, neprestano padali lijepi komadi smrznutog snijega iz tog žlijeba u kojem je Marko zapeo. Nakon nekih sat hrvanja po tome, zatražio je pomoć konjice (tj. Klackove bušilice). Ali ta se sotonska naprava smrzla po toj hladnoći i jedva je nekako izbušila rupe za 2 spita koji su poslužili za povlačenje, te će poslužiti eventualnim novim pokušajima. Marko i ja smo se nakon toga odlučili spustiti, dok je Klacko s Hrvojem pokušao blitzkrieg proboj po jednoj susjednoj jaruzi. Na žalost, i to je završilo neuspjehom jer su ponovo naletjeli na skok preko kojeg nisu mogli.
Ali akcija time još nije bila gotova! Naime, u nedjelju je uslijedio i treći juriš čiji su učesnici bili Dado i Akac. Po onom što su mi rekli (ili po tome što sam od toga ukapirao), popeli su jednu jarugu desno od te središnje i to sve do mjesta na kojem se izgubila u šumi. Dakle, ako sam dobro shvatio, oni su prvi dovršili zimski uspon kroz tu 400-500m visoku stijenu, makar i lakši od ovog koji bi trebao proći kroz njenu sredinu. Kažu da je snijeg tamo bio mekan, ali da se nije bilo potrebno osiguravati. Valjda više detalja čujemo od nekog od njih.
Pozdrav!
Neven P.
created by: zeljeznicar @ 2010-01-25 20:46:01
|
|
|
|
|
