Gdje: Tura na Kanjavec (Bohinj-Komna-Prehodavci-Kanjavec-Bohinj), 01/2013
Foto: Rene Lisac

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 28 Sep 2009 21:41:22 +0200

U novoj i ugodnoj ogulinskoj kavani 'Stari grad' dolazimo k sebi uz kavu i čekamo da se raziđe jutarnja naoblaka. Usput, naravno, padaju razgovori na svakakve teme. Jedna od njih jest i to kako doći do podataka o davnim danima našeg AO-a. Povodom toga Dado spomene kako se jedan od starih alpinista o kojem imamo jako malo podataka, Mladen Plavec - Bil, nalazi u lako dohvatljivom staračkom domu. No, tu i druge priče ostavljamo za kasnije jer ne možemo baš blebetati dovijeka. Imamo drugi razlog za dolazak pod Klek - da nakon dužeg vremena opet 'roknemo' Dragmanov smjer. Kako ta linija kod mene oduvijek izaziva (bez nekog velikog pretjerivanja) strahopoštovanje, predlažem da se prije tog ugrijemo u 'Omladinki'. A u njoj po prvi put, da budemo brži i efikasniji, prva dva cuga potegnem u jednom mahu. Pritom se malo uspušem, ali ide bez problema, kao i Dadi. Iz smjera izlazimo za nešto malo više od sat vremena. Još gutljaj vode i porcija slatkiša na Sedlu, pa dolazi vrijeme za 'glavno jelo'. U stijeni nailazimo na samo još jedan navez, braću Doždor koji skoro pa trče kroz 'Žohara'. No, povremeno su se čuli i neki drugi glasovi za koje smo tek kasnije doznali da su dolazili iz 'HPD-ejke' i 'Glave'.

Dado, naoružan skoro svime što penjač može ponijeti u stijenu, napada prvi cug. I to zato jer se sjeća da u njemu ima puno klinova. Međutim, ispada da i nije skroz tako pa mora staviti par frendova i čak zabiti jedan klin (ne računajući onaj kojeg je dodao na štandu). Meni, pak, ni to nije bilo dovoljno pa isto osiguravalište pojačavam čokom i frendom. U onom strmom žlijebu drugog cuga ipak ima još manje te prastare željezarije. Bio sam ipak sigurniji i smireniji nego što sam očekivao, pa je do idućeg štanda išlo glatko. Ali tamo me opet uhvati neka nesigurnost: što ako neki od tih klinova, koje Dado pamti još otkad je prvi put penjao 'Dragmanicu' prije 40 i kusur godina, izleti ukoliko netko od nas padne? A to se svakako može desiti. Onaj detalj pod 'Dragmanovim bivkom' nije baš mačji kašalj. Ne vjerujem čak ni univerzalcu koji sam ondje zabio prije 6-7 godina i koji je u stijeni ostao zato što ga Nada nije mogla izbiti. Tako dodajem novi klin i frend (ne veselite se uzalud, ovaj put je sve izvađeno). A dok Dado penje, po tko zna koji puta razmišljam o tome kako se Dragman, prije 74 godine, uopće usudio ući sam u stijenu, s onom skromnom opremom i ne znajući što ga sve tu očekuje. Nikad mi to neće biti jasno.

Vodim najteži detalj i osjećam se iznova sigurno jer smo (opet) pojačali štand, a tu su i ona tri klina na kratkom razmaku. Prošao sam ga glatko, no mali me nespokoj opet uhvati na prelasku iz kaminčića u široki žlijeb: nemam ni veliki čok niti frend koji tamo obično postavljam, a zadnji klin je truo i nekih sedam-osam metara ispod mene. Ništa, koncentracija i pičim dalje. Dadi preostaje još samo izlazni kamin. Kako dugo nije bilo kiše i sličnih gadarija, bio je u optimalnom stanju - suh koliko to uopće može biti. Zato mom partneru vrag ne da mira, te onaj zadnji, prevjesni detalj odluči preći ne s uobičajene lijeve strane (gdje je klin) nego s desna. Stenje i psuje, a kad je red došao na mene shvatio sam i zašto. Ako ga tako prelazite, to mjesto nije ništa lakše od onog iznad Bivka - samo su međuosiguranja bitno lošija. Svaka čast starom majstoru koji u 60-toj penje takve stvari! Hodajući po grebenu prema vrhu, komentiramo smjer. Ljepotan, kojeg bi stvarno trebala zaobići modernizacija. Doista bi bar nešto na Kleku trebalo ostati onakvo kakvim su ga zatekli penjački pioniri. Eventualno bi se moglo učiniti nešto poput onog što su učinili u 'Istočnom' u Veloj dragi, tj. dodati pokoji novi, pocinčani klin. Ali spitove nikako, nikako.

'Dragmanicu' nisam uspio izbjeći niti danas. Ne samo zato što su mi se kroz glavu svako malo vrtjeli detalji iz smjera, već i stoga što sam pri posjetu Bilu Plavecu na njegovom zidu ugledao odličnu fotku iz 'Dragmanovog bivka'. Čovjek leži u njemu ozarena lica i osigurava partnera, sav omotan debelim konopljinim užetom. U prvom su planu glomazne cokule. Eto, čovjek i pod stare dane zadržava sjećanja na aktivnu mladost kroz sliku iz jednog od ključnih klasika naših stijena.

Neven P.