na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Paklenica, na izlazu iz Juhe VI+ 250m
foto: Miroslav Ristovski, 05/2008

From: Ivan Padavić - [email protected]
Date: Mon, 21 Sep 2009 21:09:22 +0200

Stigao nam je još jedan vikend te s njim i naš prvi dvodnevni alpinistički izlet. Kao polaznu točku ovog puta odabrano je parkiralište King crossa. Nakon skupljanja djela ekipe uputili smo se u Samobor na mali granični prijelaz gdje nas je čekao ostatak vesele ekipe. Nakon 3h sata vožnje (Branka fala ti na zlatici :D ), ekipa se polagano počela okupljati pod Kočom na Gozdu, i sve bi bilo savršeno isplanirano i vremenski usklađeno da Slovenski granični štrumfovi nisu pokazali kako nemaju niti malo smisla za humor, te su Štakija i ekipu vratili s granice zbog prednje laserskim printerom korektno isprintane tablice. No kako bilo, umjesto da ekipa kupi Romana u Eu on je morao skoknut do balkana i kupit ekipu, te ujedno i riskirati da mu štrumfovi ne nanjuše tamnocrvenu tekućinu koja će se kasnije pokazati ključnom za bolje upoznavanje tečajaca, te unošenje novih paradigmi u domenu alpinizma, točnije komunikaciju u stijeni.

Zbog mogućeg lošeg vremena odluka za usponom do okna, odgođena je za idući dan, te je odlučeno da nam se pokaže nama još hrpa novotarija koja nam život znače. Tako smo od naših dragih instruktora učili raditi štandove na više točaka (obavezno je zavrnuti N-1 krajeva zamke ili gurtne, gdje je N broj točaka :D), uglavljivati čokove, heksove i trikame, postavljati frendove, kladivima nabijati te izbijati klinove. Tko je sve kroz ruke propustio svo spomenuto željezo bio je spreman za učenje komunikacije u stijeni. Tako smo naučili da moramo biti jako glasni, ne dvosmisleni te izgovarati samo prethodno strogo definirane riječi, koje ćemo kasnije naveče uz Cviček moći izvrnuti kako bi sutrašnje hodanje učinili zabavnijim.

Na kraju dana ekipa se okupila u Koči na gozdu. Počelo je lagano sa ričetom, jotom i translate_to_slovenian(grahom). Nastavilo se sa pivama, Cvičekom, kozarcima (i to onim šampanjskim), te nakraju završilo s pokojom rakijicom. Cviček ovdje zahtjeva posebnu rubriku, pošto je u potpunosti zaslužan za potpuno opuštanje ekipe te ono najbitnije u potpunosti novu alpinističku terminologiju komunikacije u stijeni. Tako je potrebno vrlo glasno i ne dvosmisleno vikati pij-pijem, natoči - otpi, kako bi uspješno idući dan stajali na vrhu Prišanku. Nakon zabavne večeri i skupnog fotosešna, te neuspješnog nagovaranja Dukšija da se budimo oko 9h, uslijedilo je spavanje te rano buđenje (eh tako rano da se više niti ne sjećam kada...al sigurno prije 7)

Nakon buđenja čekalo nas je ono što smo svi iščekivali. Ferrata "Kopiščarjeva pot čez okno" gdje ću citirati Alena "vele da je uspon j***** j**** a silazak jos gori...". Nažalost (ili možda na sreću) cijelo vrijeme pratila nas magla od koje se nije puno vidjelo tako da nismo u potpunosti imali dojam gdje se nalazimo na planini. Na ipak usponom zasluženo, dolaskom na okno pobjegli smo iznad magle i odlučili se na trenutak posunčati. Kako smo bili poprilično brzi u usponu, pala je odluka da nastavimo prema vrhu Prisojniku (2547 m). Nažalost magla nije posustajala tako da pogled nije bio spektakularan, ali sama činjenica da se šetamo po grebenu alpskog vrha pri 2 i pol K metara, bila je dovoljna za poptpuno oduševljenje. Nakon malenog odmora na vrhu, fotkanja i hranjenja čafki (crnih ptičurina), uslijedio je silazak te okupljanje kod Erjavčeve koče. Tu nam je i vođa škole pokazao kako nije samo vrsni alpinista, već da ima i konobarskih i caterinskih sposobnosti. Nakon dobro napunjenih želudaca, te još malo izležavanja na ležaljkama koče na gozdu, završio je i naš prvi dvodnevni izlet. I što na kraju reći nego, nadam se da se vidimo jednog dana opet u istom sastavu, uz isto glasno nazdravljanje uz Romanov cviček, tamo prišanku....