na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Torre Lusy, Cinque Torri (Italija)
foto: Siniša Alavanja, 07/2006

From: Marko Ćurković - [email protected]
Date: Wed, 16 Sep 2009 13:46:28 +0200

Pošto prošlih dana od pustog učenja nisam imo vremena ni konzervu otvorit, šaljem svoj ljetni izvještaj sa malim zakašnjenjem.

Ovo ljeto sam u lijepom društvu putovao biciklom po obali, tako da moja skromna prtljaga nije mogla podnjet penjačku opremu.

No, malo penjanja, i to sportskog je ipak bilo. A to penjanje je počelo kad me put zaustavio u Jurandvoru kod Baške na Krku u rezidenciji Jakovina. Iako sam bio skeptičan o ljetnom penjanju na otoku, na moje ugodno iznenađenje, penjanje kod nekadašnjeg diska Portafortuna je bilo sasvim - ugodno. Barem iza 14 sati kad je stijena u hladu.

"A, ako je penjanje ugodno, bit će i bušenje novih smjerova ugodno" - pomisli Trpimir, te uspije nekako nabavit bušilicu za ostvarenje svog projekta - smjer Psihostenija. I tako je naše malo društvo (Tea, Filka, Trpimir, Darki, i ja) provelo jedno ugodno popodne pomažući i podupirući Trpimira u stvaranju novog smjera. Drugi dan je smjer i popeo (svaka čast!) i odredio ocjenu na 6c.

Par dana poslije, društvance oslabljeno za Teu, a ojačanu Berom ponovo se našlo na Cresu. Jedna od stvari šta smo na Cresu radili je bio i penjanje...ili barem razmišljanje o penjanju. Bero i ja krenusmo biciklima iz Valuna prema Lubenicama, a po putu kupismo napitak. Izotonični. Domaći. Nakon što smo došli do lubenica, nadivili se pogledu i zatekli Trpimira u stijeni kako psuje loše opremnjene smjerove, brzo odlučismo da ćemo nastavit pit rakiju i spuštat se prema plaži, a penjenje ostaviti za neki drugi put. Oprašta nam se jer, ipak je ljeto.

Po putu smo naišli na netaknute stijene i ambijent koji izgledaju toliko dobro, kao da su iz onih ultra-kul preproduciranih filmova o najboljim sportskim (je-)penjačima.

Ako slika vrijedi 1000 riječi, koliko li samo riječi vrijedi 11 slika??

Pozdrav!+

Marko Ćurković