 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Počeci su važni !!!
From: spajki spajki - [email protected]
Date: Mon, 14 Sep 2009 22:48:05 +0200
Došao je i taj dan - misija: okupacija Okić.
Okić ko Okić. Sunce, šuma, stijena. Jedina novost; dvadeset dvoje tečajaca
kreće u osvajanje njegovih vrhova.
Jutro je počelo totalno ležerno. Sunce je lagano grijalo (ništa od kiše
koju su nam prognozirali meteorolozi). Nijedan od lokalaca se nije mogao
nadati da će im od devet sati njihovo malo mjestašce dodatno zagrijavati
dvadesetak uspuhanih alpinista koji su jedva dočekali da dođe dan kada
konačno počinje i praktični dio škole.
Nakon što smo se skupili u planinarskom domu i riješili se krmelja u očima,
počelo je uvježbavanje čvorova kako bi nam naši dragi učitelji uopće
dozvolili da se približimo stijeni. Za neke je to bio poprilično mukotrpan
dio (ja sam bio jedan od njih, kada je na red došao toliko "jednostavni" bulin
i "još jednostavniji" ambulantni čvor), za neke dosadan, al sve u svemu
iznimno koristan dio za absajlanje, penjanje, osiguravanje i štošta drugo.
Tada je trebalo i vjerovati onome što smo prakticirali u domu.
Penjalo se: Eskijev brid, Modec, rotten.com i Stup. Polovica tečajaca se
dosad i upoznala sa sportskim smjerovima pa su znali što ih očekuje, ali
dobar je dio onih koji su ovom prilikom prvi puta zakoračili na stijenu
(čast onima koji su već penjali duge smjerove). Uglavnom dosta dobre ocjene
za prvi put.
Ovdje je došlo na vidjelo i zašto alpinisti nose one čudne, male, uske
cipelice koje se obuvaju prije početka penjanja. Bez njih je bilo mnogo
napornije popeti bilo koji od smjerova.
Absajl: E tu smo se također napatili - pogotovo na samom početku spuštanja
gdje je bilo potrebno shvatiti da naš organ za sjedenje treba biti najbliži
zemlji. Kad nam je to pošlo za rukom trebalo je ruke natjerati da popuštaju
uže u spravicu i začas smo bili u podnožju stijene.
Prebrojavanje opreme nakon penjanja postalo bi pomalo mučno da nije bilo
duhovito - od iznenadnog viška užeta, matičara i pojasa pa sve do
izgubljene spravice, za koju se na kraju ispostavilo da nije izgubljena.
Pokoji pad, tu i tamo poneka ogrebotina, ali svakako dan koji će se dugo
pamtiti - bar toliko dugo koliko smo pamtili i prvi dan u osnovnoj školi :)
Do sljedećeg vikenda,
Spajki
created by: zeljeznicar @ 2009-09-14 22:51:01
|
|
|
|
|
