 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Pass Matterhorn!
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 10 Aug 2009 11:17:35 +0200
3.8. krenusmo nas 6 (jake ogulinske snage: Saša, doktori Ivica & Veco, Dragec, Leptir-ekipa zakon) prema Cervinii, točnije po Lion ridge-u na Matterhorn. Plan smo morali mijenjati nakon informacije kako je Rifugio Abruzzi na 2800 m zatvoren te kako ćemo morati direkt u komadu do Carrela (ukupno oko 2000 m visinskih) koji se nalazi na 3835 m. Prvu noć spavamo onako bahato i hedonistički u hotelu u glavnoj ulici sa pogledom iz sobe direkt na Matterhorn i slijedeće jutro nakon doručka krećemo prema Carrelu. Prvi dio je šetnja po lijepim travnato zelenim livadicama sa kravljim balagama, zatim se prelazi na grebensko hodanje sa zasniježenim dijelovima, nešto malo penjuckanja do grebena odakle se stijena malo ustrmi pa se do Carrela na nekim dijelovima penje uz pomoć debelih špaga ("Tarzanira"). Meni počinje glava bubnjati i zlo mi je taman prije najstrmijeg dijela tako da se navezujemo i Ivica penje kao prvi, taj 6b cug - tu ocjenu službeno drže ukoliko si ne pomažeš sa špagom. U sebi se molim da je to zadnje penjanje gdje treba upotrijebiti nešto snage jer sam iscjeđena ko krpa. Na leđima imamo poprilično teške ruksake, a na nogama glomazne zimske gojzerice, prolazi već 5 sat od kada smo krenuli. Ovo nam je svima 1. put da se penjemo na Matterhorn i ni smo znali što bi nam točno od opreme moglo zatrebati pa se nismo štedili. Kakva greška, ali lako je sad biti pametan! Leptir valjda obara sve rekorde i stiže gore nakon samo 2 sata, Saša&Veco nakon 4 sata, a nas troje (Ivica, Dragec i ja) nakon još koji sat više. Tome doprinosi i velika gužva u kojoj smo se našli pred ključnim detaljima gdje smo strpljivo čekali u redu dok su se ljudi oko nas navezivali i lagano kretali. Nakon dolaska gore vrijedna jurišna ekipa nam je već skuhala juhicu i u većim količinama otopila snijeg za rehidraciju. Dok sam se ja borila sama sa sobom i sve gorim psiho-fizičkim stanjem, dečki su se dogovorili da idu svaki solo na vrh i bez teških ruksaka-prasica na leđima koje bi ih dodatno usporavale. Slijedeće jutro je dizanje bilo u 05, da bi polazak bio u 06 sati kada prve zrake sunca otope ledom zaflitane stijene. Vani je poprilično hladno, tužno i sjetno sa Dragecom otpraćam pogledom Leptira, Sašu, Ivicu i Vecu. Kako prošlu noć nismo baš previše spavali, uzimam jake tablete protiv bolova i vraćam se pod deke. Dragec i ja se planiramo spustiti što prije dolje, ali iznenada mijenjamo plan jer shvaćamo da nemamo niti jedno uže koje bi nam moglo zatrebati za absajlanje (ujutro zaflitane stijene nisu baš zabavne za otpenjavanje , naročito kad nisi sa ravnotežom na TI ni na ravnom). Čujem se sa Vecom koji mi govori da su sva četvorica bili na vrhu i da se već vraćaju prema dolje. Jako smo sretni zbog njih jer su taman u to vrijeme 2 helića nadlijetala vrh i skidala iz stijene penjače kojima je trebala pomoć. U stvarno nemoguće brzom vremenu (3-4 sata) su dečki odsolirali, jurnuli i stali na vrh. U tom vremenu teško da i lokalni vodiči mogu stići. Svaka čast dečkima i naklon do poda ! Sve skupa 7-8 sati do vrha i nazad do Carrela. Silazak im je trajao nešto duže od samog uspona, što je uobičajeno i treba istaknuti da se samo naša ekipa spustila po istoj, talijanskoj strani, dok su se svi ostali taj dan sa vrha spustili preko Hornlya na švicarsku stranu koja je lakša. Nakon što smo ih dočekali, Dragec i ja smo zaplijenili uže i krenuli absajlati prema dolje dok su nam se dečki nakon kratke pauze u Carrelu brzo pridružili. Zajednički silazak je trajao nekih 4 sata i na silasku smo sretali ljude koji su išli prema gore, ali nitko se po toj strani nije spuštao. Blizu Rifugia Abruzzi dečki su se osvježili u prekrasnom jezercu i ubrzo smo se nakon toga dočepali Cervinie, civilizacije i svega što ide s tim. Uz hit svih hitova "Motaj" nakon 10-tak sati nakon što smo u veselom kombiju napustili Bella Italiu stigli smo u domovinu, Ogulin i direkt zapičili dalje... a gdje drugdje nego put Paklenice, Starigrada, Novigrada - neki za više, neki za manje zasluženi odmor i galebarenje i djabalebarenje...aeeee! Ali vratit ćemo se Matterhornu jedan...kad-tad, sa puno lakšim ruksacima i drugom strategijom ćemo te napast!
Slike ispod, u prilogu....pozz Iva
Golotinja nakon vrha.JPG
Gužvica prema Carrelu.JPG
Helić na zadatku.JPG
Ivica prema vrhu.JPG
Kratki zasluženi odmor.JPG
Malo strmiji detalji prema Carrelu.JPG
Nakon polaska iz Cervinie.JPG
Naši dečki soliraju-light&fast! Dobitna kombinacija!.JPG
Od Carrela prema vrhu.JPG
Saša prema Carrelu.JPG
Silazak prema Carrelu.JPG
Svitanje na Carrelu.JPG
Veco prema vrhu.JPG
Zasluženo hlađenje na silasku.JPG
2 doktora na vrhu.JPG
Carrel na 3835 m.JPG
Fali nam Dragec da bi bili kompletni.JPG
Umjesto prema gore neki brišu dolje.JPG
created by: zeljeznicar @ 2009-08-10 11:21:01 / updated by: neven @ 2009-08-10 12:27:49
|
|
|
|
|
