|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Važno je samo dobro se zezati
From: Marko Ćurković - [email protected]
Date: Fri, 8 May 2009 14:55:09 +0200
...bio je stih koji je svirao u trenutku prelaska granice, dok smo veselo
jezdili preko Ljubljane do Trsta. Put je bio solidno ugodan i doveo nas je
preko Opićine do Prosseca, i onda smo trebali skrenut lijevo, ali je bio
znak za desno....uglavnom, nakon očekivanog polusatnog lutanja i gubljenja,
nalazimo obećanu Napoleonicu sa svojih 250+ smjerova i pogledom na Trst i
CIJELU Slovensku obalu. Podne je već davno prošlo i brzo se bacamo na prve
lakše sportske smjerove-da osjetimo stijenu, uslijed čega su se nerijetko
čule psovke. Jesu li nas domaće stijene vrhunske kvalitete previše
razmazile, ili je napoleonica toliko istošena, ali osjecaj je bio klizav i
istrošen kao da je stijena keramička. Ružno. A, tko zna-toliko je smjerova
tamo, možda nisu svi takvi, ali približivanje noći i lagana kišica nas je
spriječila da otkrijemo kakvi su ostali smjerovi, a omogućila da otkrijemo
može li se u centru Trsta popiti dobra kava. U svakom slučaju, na navedenom
lokalitetu se nemože naći dobar parking. U sam suton, Trpimir je potjerao
naše dizelske konje vrane da nas vode nazad u Sloveniju, preciznije - Osp.
Usred mrklog mraka stižemo u kamp (legalni-koji se plaća, vjerovali ili ne),
raspoređujemo se u birtiju i prakticiramo lajtmotiv iz naslova teksta.
Društvo nam prave slovenski vlaji, ali i mnogobrojni razdragani kamperi
raznih narodnosti, koji su nerijetko bili crveni u licu - "od friškog
zraka". Budimo se u u cik zore i već oko podne stižemo u 10 min udanjeni
Črni Kal. Ambijent izvrstan, gužva taman sportska, a mi uz pomoć vodiča
(fala Klacko) tražimo prve žrtve. Tomislav Zlatić i ja (očekivano) žežemo po
nešto slabijim ocjenama nego Trpimir i Bero, ali ni mi se nedamo. Padaju
smjerovi super imena kao što je Poševna Zajeda (5c); Filka (moja draga) sa
osmjehom na licu top-ropa 4c, Bero kapitulira pred ozlijedom zgloba (borio
se časno) i odlazi brat šparoge, Trpimir majstorski riješava neki 7a, dok
smo Zlatić i ja nešto skromniji kvalitetom, ali ne i kvantitetom. Super dan
se uskoro spaja sa super noći u 1 sat udaljenoj Ilirskoj Bistrici, kamo smo
otišli na koncert. Obzirom da je politika zlo oko koje su ljudi skloni
svađat se, a mi to nikako ne želimo, neću vam odat na kojem smo to koncertu
bili. Bitno je samo da su nam motivi za koncert bili zdravi, i da je pjevač
nenavedenog benda prije dosta godina, vrištao kako je važno samo dobro se
zezati, što mi kao ideju, sa odobravanjem prihvaćamo. U nedjelju se budimo u
praskozorje i pičimo nazad u Italiju - penjalište Glinšćica. U autu se
razmatraju ideje o dugim smjerovima, kacige su spremne. Sunce je već bilo
visoko, kad smo se potpuno mamurni parkirali u selu koje se zove Hrvati i
krenuli prema sektoru. Nakon ne-baš-prekrasnog pristupa odlazimo "prvo
riješit po jedan sportski, pa ćemo poslije vidjet šta ćemo". Trpimir i
Tomica napadaju neku peticu, a Filka i ja odustajemo od nezaspitane četvorke
i odlazimo u neki navodno 4c, dok se Bero sunča i kulturno uzdiže. Nakon
nekog vremena, Tomica i Trpimir se izbezumljeni vraćaju sa pričom kako su
upravo penjali jedan od najružnijih smjerova u životu, i zatiču mene kako
sam zapeo u smjeru 4c i nemogu dalje. Trpimir (koji je dan prije popeo 7a)
kreće spasiti stvar (komplete iz oružarstva) i ne uspjeva bez žešćeg
navlačenja. On kaže da bi detalj smjera ocjenio sa 6c. Iako je ambijent
prekrasan, krušljive stijene sa ljuskama izvrsne akustike i šugavo
raspoređeni spitovi u smjerovima čudnih ocjena su nam ubili volju za
daljnjim penjanjem, te se spuštamo do auta i uskoro krećemo prema Zagrebu. U
navedeni stižemo kasno navečer potpuno zadovoljni proteklim vikendom tokom
koga je uz penjanje bilo još samo važno dobro se zezati.
Eto
http://picasaweb.google.com/eldengard/PrviMaj#
created by: zeljeznicar @ 2009-05-08 15:06:01
|
|
|
|
|