Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Siniša Alavanja
gdje: Torre di Sella (Italija)
foto: Trpimir Jakovina, 07/2006

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Važno je samo dobro se zezati

From: Marko Ćurković - [email protected]
Date: Fri, 8 May 2009 14:55:09 +0200

...bio je stih koji je svirao u trenutku prelaska granice, dok smo veselo jezdili preko Ljubljane do Trsta. Put je bio solidno ugodan i doveo nas je preko Opićine do Prosseca, i onda smo trebali skrenut lijevo, ali je bio znak za desno....uglavnom, nakon očekivanog polusatnog lutanja i gubljenja, nalazimo obećanu Napoleonicu sa svojih 250+ smjerova i pogledom na Trst i CIJELU Slovensku obalu. Podne je već davno prošlo i brzo se bacamo na prve lakše sportske smjerove-da osjetimo stijenu, uslijed čega su se nerijetko čule psovke. Jesu li nas domaće stijene vrhunske kvalitete previše razmazile, ili je napoleonica toliko istošena, ali osjecaj je bio klizav i istrošen kao da je stijena keramička. Ružno. A, tko zna-toliko je smjerova tamo, možda nisu svi takvi, ali približivanje noći i lagana kišica nas je spriječila da otkrijemo kakvi su ostali smjerovi, a omogućila da otkrijemo može li se u centru Trsta popiti dobra kava. U svakom slučaju, na navedenom lokalitetu se nemože naći dobar parking. U sam suton, Trpimir je potjerao naše dizelske konje vrane da nas vode nazad u Sloveniju, preciznije - Osp. Usred mrklog mraka stižemo u kamp (legalni-koji se plaća, vjerovali ili ne), raspoređujemo se u birtiju i prakticiramo lajtmotiv iz naslova teksta. Društvo nam prave slovenski vlaji, ali i mnogobrojni razdragani kamperi raznih narodnosti, koji su nerijetko bili crveni u licu - "od friškog zraka". Budimo se u u cik zore i već oko podne stižemo u 10 min udanjeni Črni Kal. Ambijent izvrstan, gužva taman sportska, a mi uz pomoć vodiča (fala Klacko) tražimo prve žrtve. Tomislav Zlatić i ja (očekivano) žežemo po nešto slabijim ocjenama nego Trpimir i Bero, ali ni mi se nedamo. Padaju smjerovi super imena kao što je Poševna Zajeda (5c); Filka (moja draga) sa osmjehom na licu top-ropa 4c, Bero kapitulira pred ozlijedom zgloba (borio se časno) i odlazi brat šparoge, Trpimir majstorski riješava neki 7a, dok smo Zlatić i ja nešto skromniji kvalitetom, ali ne i kvantitetom. Super dan se uskoro spaja sa super noći u 1 sat udaljenoj Ilirskoj Bistrici, kamo smo otišli na koncert. Obzirom da je politika zlo oko koje su ljudi skloni svađat se, a mi to nikako ne želimo, neću vam odat na kojem smo to koncertu bili. Bitno je samo da su nam motivi za koncert bili zdravi, i da je pjevač nenavedenog benda prije dosta godina, vrištao kako je važno samo dobro se zezati, što mi kao ideju, sa odobravanjem prihvaćamo. U nedjelju se budimo u praskozorje i pičimo nazad u Italiju - penjalište Glinšćica. U autu se razmatraju ideje o dugim smjerovima, kacige su spremne. Sunce je već bilo visoko, kad smo se potpuno mamurni parkirali u selu koje se zove Hrvati i krenuli prema sektoru. Nakon ne-baš-prekrasnog pristupa odlazimo "prvo riješit po jedan sportski, pa ćemo poslije vidjet šta ćemo". Trpimir i Tomica napadaju neku peticu, a Filka i ja odustajemo od nezaspitane četvorke i odlazimo u neki navodno 4c, dok se Bero sunča i kulturno uzdiže. Nakon nekog vremena, Tomica i Trpimir se izbezumljeni vraćaju sa pričom kako su upravo penjali jedan od najružnijih smjerova u životu, i zatiču mene kako sam zapeo u smjeru 4c i nemogu dalje. Trpimir (koji je dan prije popeo 7a) kreće spasiti stvar (komplete iz oružarstva) i ne uspjeva bez žešćeg navlačenja. On kaže da bi detalj smjera ocjenio sa 6c. Iako je ambijent prekrasan, krušljive stijene sa ljuskama izvrsne akustike i šugavo raspoređeni spitovi u smjerovima čudnih ocjena su nam ubili volju za daljnjim penjanjem, te se spuštamo do auta i uskoro krećemo prema Zagrebu. U navedeni stižemo kasno navečer potpuno zadovoljni proteklim vikendom tokom koga je uz penjanje bilo još samo važno dobro se zezati. Eto

http://picasaweb.google.com/eldengard/PrviMaj#




created by: zeljeznicar @ 2009-05-08 15:06:01