|
Vujakl
Lokacija: Okić
Stijena: Z stijena
Smjer: Vujakl
Prvenstveni uspon: Krešimir Klasan, Tomislav Jakopec (nakon prethodnog opremanja)
Datum: 28.3.2009.
Ocjena: 5+,Ao/4+
Visina: 85 metara
Vrijeme penjanje: 1,5 sati
Oprema: 10-12 kompleta, gurtne
Karakteristika: Penjanje po pločama i grebenu, s malo šumskih dodataka.
Dostup: Od planinarskog doma po stazi za Žoharov klinčani put, i kod Stupa, po stazici desno dolje. Ta stazica vodi prema Dragojlinoj stazi. Kad prođeš ispod stijene, gdje ide Žoharov klinčani put, staza se približi impresivnom (barem za Okićke razmjere) stupu, kojeg sam nazvao Kugla. Tu se lijevo odvoji stazica do poličice pod tim stupom, gdje je i ulaz. Prvi spit je na par metara visine, lijevo od pukotine.
Silaz: Ili po Žoharu dolje, ili još malo gore do planinarske staze, kojom lijevo do Doma.
Opis: 1. dužina: Po izrazitoj pukotini, pa preko stupića i ploča, prateći spitove i klinove, do police pod vrhom Koogle, kojom desno na policu sa stražnje strane stupa, gdje je štand na mladom drveću (20m, 5+,Ao); 2. dužina: Sa osiguravališta se spustiš lijevo dolje, preko velikih kamenih blokova, do poličice među drvećem. Dalje po strmoj travi, s pokojim drvetom za međuosiguranje, do glatke ploče sa spitovima. Preko musave ploče i kratkog žlijeba na škrbinu u grebenu (komad štrika). Odavde lijevo, preko ploče (klin), u žlijeb kojim do lijepe, velike travnate police sa 2 velika drveta za štand (35m, 4+,3); 3. dužina: Od štanda gore po lijepoj ploči gore i lijevo na malu terasu u grebenu (3 spita). Malo lijevo od brida gore, preko ploče (2 spita i klin) na ravni greben, kojim do šumice(gurtna i komad štrika, moguće osiguravalište). Sa vrha šume lijevo, preko strme trave, do izrazitog kamenog stupa, po čijoj desnoj strani (komad štrika, klin, 2 spita) do drveća na kraju Žoharovog klinčanog puta (45m, 5-,4,2).
Detaljnije o smjeru: Smjer koji je ugledan i planiran još jako davno. Prvi se čišćenja prihvatio Marko Vučinić, koji je očistio izraziti kameni stup ("kuglu") i greben iznad nje. Bilo je to 2003. Nakon toga je uslijedila stvaralačka pauza, od ponešto godina. Prošle jeseni i zime, penjao sam 2 puta Zaboravljeni greben i stalno bacao pogled ulijevo. S obzirom, da mi je dosadilo penjati stalno iste smjerove, a frikati mi se baš ne da, odlučio sam dovršiti nekadašnju ideju. Prvo smo, Tomica i ja, opremili i počistili cijelu gornju dužinu, prokrčivši pri tome prolaz kroz 10-tak metara šumice. Slijedeća 2 posjeta Okiću obavio sam sam. Prvi od njih bio je, skoro, potpuni fijasko. Doma sam čistio bušilicu, koju sam, tom prilikom, rastavio, i malo slabije sastavio. Uglavnom, došao sam na Okić, sa hrpicom spitova, bez da sam provjerio, radi li bušilica (naravno da nije!). Taj dan sam dodatno popilio zadnje dvije dužine, dodao par komada štrika i zabio 2 klina za međuosiguranje. Slijedeći dolazak bio je ponovo solistički. Bušilicu još nisam bio sredio, pa sam uzeo slabu kućnu, s kojom sam uspio zabiti jedva 3 spita. Ostala 3 (8mm i 10mm krune) zabijeni su ručno i sa još 3 klina čine opremu prve dužine dužine. Tetiva lakta desne ruke mi još uvijek nije oprostila ovaj podvig. "Final cut" ove epopeje desio se prošle subote, rano ujutro. Tomica i ja bili smo već oko pola 8 pod smjerom. Prvo sam opremio do kraja 2. dužinu, nakon čega smo smjer i ispenjali. Prva dužina je teška preko mojih penjačkih sposobnosti, pa će se za oslobađanje morati pobrinuti netko drugi. U smjeru je ostalo 14 spitova, 5 klinova i 6 komada štrika ili gurtni (uglavnom oko drveća). Vjerojatnije ste iz ove priče shvatili odakle ime Vujakl: Vučinić počeo - Jakopec Nastavio - Klacko dovršio...
Napomene: Prvobitna ideja je bila, da druga dužina ide, cijelo vrijeme, po izrazitom, uskom grebenu, ali je ulaz u sam greben, najblaže rečeno, opasan, pa se odustalo u korist zaraštenije, ali puno sigurnije varijante. Preporučljivo je smjer penjati u periodu godine s manje vegetacije, a postoji mogućnost i susreta sa lokalnom faunom.
created by: klacko @ 2009-03-31 10:05:03 / updated by: klacko @ 2009-03-31 12:54:07
|
|