Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Ana, Iva i Davor, silazak sa Begunjščice
foto: Martina Pehar, 02/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

PAT(nja)+AGONIJA-part II

From: iva kaštela - [email protected]
Date: Wed, 18 Mar 2009 12:42:47 +0100

Hola chichas y chichos !

Evo kraceg nastavka i novosti iz Patagonije. Kako se nas cirkus "Medrano" lagano privodi kraju da vas upoznam sa nastavkom price. I dalje nam je moto Volim PATAGONIJU !!! :) E pa od zadnjeg javljanja, uspijeli smo isprehodati ili se isprovozati po bas cijeloj patagoniji (sto Argentinskoj, sto Chileanskoj) i upravo sada se nalazim opet na mjestu zlocina, tamo gdje je sve pocelo, u prevelikom Buenos Airesu. Zasto prevelikom? Upravo gledam kroz prozor na najsiru ulicu na svijetu, gdje kako kaze Milic, ti treba najmanje 2 min da ju predjes, ako prezivis, a ona se kriza sa najduzom glavnom ulicom Plaza de Mayo koja je dugacka sitnih 60 km itd..nego, da se vratimo mi u divljinu, tamo je ipak bilo zanimljivije. Dakle, nakon sto smo se nas cetvero, spustili iz NP Torres del Paine i malo se oporavljali (vracali kile i sl) u Puerto Natalesu, na jugu, u Chileu, prisustvovali smo pravoj internoj festi koja se odrzava rijetko nakon zavrsetka rodea na divljim konjima. Sef cijele parade (koji ima preko 80 svojih konja i glavni rodeo jahac je u cijeloj pokrajni) nas je prije Torresa ugostio kod sebe i svoje obitelji i pozvao da prisustvujemo tom dogadjaju. Zasto je to sada btno? Nakon toga vise nista nije isto kao i prije, osim i dalje prekrasne, ali surove klime i prirode u Patagoniji. Nakon te rodeo feste (noc je bila kobna), nasa mala zajednica se raspada i dalje prema krajnjem jugu (Punta Arenasu) stizemo samo Branka i ja. Nadamo se uskoro i deckima, ali ostaje samo nada. Tamo odlazimo brodom 35 km na maleni otok Isla Magdalena gdje se svake godine u ovo doba dolaze pariti Magellanski pingvini. Ima ih na tisuce i svi jaaaako vicu - ko promukle trube za tekmu. Nakon niza nedoumica ipak odlucujemo ne nastaviti jos juznije do Ushuaie jer nam se financijska konstrukcija nabrzinu rusi i ne izgleda dobro. Tako da ipak uzimamo bus do Rio Gallegosa jer nam svi sugeriraju da bi se trebali vratiti iz Chilea u Argentinu kako bi po Argentini jeftinije putovali. Inace, Chilenci i Argentinci se nimalo ne vole. I tako, nakon samo 5 sati voznje, istu noc nastavljamo put prema Barilocheu (sjevernije i na pola puta prema Buenos Airesu) do kuda putujemo jos samo 24 sata. Nakon ukupno provedenih 29 sati u busu, u Bariloche stizemo kao ispljuvak, ali je grad toliko predivan da se brzo oporavljamo. Podsjeca na neki skijaski gradic u Svici ili nekim prekrasnim Alpama. Sve je u drvu, secu bernardinci, grad je najpoznatiji po cokoladi i sladoledu domace proizvodnje, a prosle godine je proglasen za top skijasku destinaciju u izboru sa Chamonixom, Vailleom, Aspenom itd. Okolica je kao u nekim kulisama, visoka brda na sve strane, a Bariloche lezi na velikom jezeru koje vise lici prekrasnom, cistom moru koliko je veliko! Slicno Bledu, ali jos posebnije. I nakon punih dan i pol civilizacije nostalgicno nam pocinje faliti divljina, tako da Branka i ja ponovo tovarimo sator, vrece i ostatak na ledja i odlazimo napraviti najveci krug po brdima koji se moze u 3 dana koliko nam je preostalo vremenski. Ovaj puta po metodi fast&light! Od hrane smo imale 1 teglicu maslina, 1 krekere, 1 Zdenka (patagonijski) trokut sir, 3 cokoladice (plocice)...ali ne po osobi, nego za nas dvije skupa ! A sad malo o brdima...Isle smo na Circuit Grande, do Cerro Catedrala (to je inace po zimi taj poznati skijaski centar). nakon sto se registrirate sa svim podacima kod rangera u upravi NP, dobijete neku jadnu malu kartu (prava se moze samo kupiti) i put pod noge. Uglavnom, opet smo pregazile nesto vise od 50 km svakakvog terena, uslikale 2 prekrasne lagune uz pl. kucice sa velikim tornjevima koji se inace i penju (imaju oko 150, 200 m), a izgledaju fascinantno kao amfiteatar katedrale po cemu su i dobili ime. Uglavnom, kazu domaci penjaci da je to penjacki raj, kada vrijeme dozvoli...e sad je jedini problem, da li je to ikada !!?? Inace, u tim njihovim refugio-ima pod obaveznu opremu imaju zakucane stange za zgibove u stropu iznad sanka pa si penjaci koji vode dom dok vam spremaju kavu, malo odzgibare na jednoj ruci koja je slobodna...preludo ! od 2 planirane noci u satoru, prvu ga nismo uspjele ni dici jer je vjetar derao oko 100 km/h, iako je prognoza bila do 60 km/h, a temp., odnosno freezing level na 1400 m, a mi smo trebale spavati na 1700 m...i tako smo morale prenociti na skupnom da se ne posmrzavamo. Nastavljamo put po teskom terenu sa 2 uspona i 2 silaska gdje se sve rusi po nama jer je sipar brutalan do slijedeceg kampa, po uzasno jakom vjetru, suncu, snijegu, oblacima - hm, jedino su munje falile do potpune srece, svega ostalog smo imali na putu, trebalo nam oko 6 sati. Ali i dalje Volim Patagoniju i njihove prognoze, a jos vise vrijeme! :) Slijedecu noc smo uspjele rastegnuti sator, ali smo se ujutro probudile u smrznutom, pa cak i iznutra. Vec nakon 1 sat kada je izaslo sunce bilo je preko 25 i odmah te sunce spece na brzinu dok se ni ne snadjes! Volim Patagoniju! :) I tako treci, zadnji dan nas ceka spust prema Barilocheu i ponovni oporavak od svega sto nas je snaslo. Jedemo neumjereno sve sto nam padne pod ruku. I sada se kunemo da je sa satorom i vrecom kraj i da ih zauvijek spremamo u torbe do povratka kuci. Kupujemo kartu za bus za Buinos Aires i eto nas, nakon samo 20 sati voznje ponovo na mjestu gdje je prije 5 tjedana sve i pocelo. Fuj civilizacija ! :) Ponovno se nalazimo sa izgubljenim prijateljima u hostelu (zadnj put smo se vidjeli prije 10 dana), njihovu zadnju noc (bila jucer) provodimo sa prijateljima, domacinima iz Buenos Airesa s kojima su oni putovali prvih mjesec dana (Peru, Bolivija), od 3 koliko su u J. Americi... jedemo, pijemo i druzimo se do kasnih sati, nakon cega nas taxi vraca kuci bez povratka...toliko dugo smo se vozili, ali nema veze....ipak je ovo gradurina od svojim 10 mil stanovnika, kazu da je grad velik kao cijela Italija..nebitno !!!! Volim Patagoniju !!! :) I stigao je kraj cirkusa, decki danas krecu kuci, a mi sutra pocinjemo nas povratak prema domovini.

Kratki sazetak: u 13 dana trekkanja, prehodali smo preko 230 km patagonijskog blata, stepa, pustinja, tropske prasume, zimzelene vegetacije, samo smo cekali kad se probudimo ispred satora da ugledamo Yetija koji hoda pod ruku sa Africkim lavom i zirafom sa svake strane, a za vratom mu umjesto sala visi piton...i sve to u 3 najljepsa nacinalna parka i 3 top destinacije za trekkanje i penjanje!

Eto, toliko od nas...Cirkus "Medrano" - Moira Orfei &prijatelji

Svima u klubu i sire saljem najljepse argentinske pozdrave iz vruceg Buenos Airesa! Tomeku opet zelim brzi oporavak ! :)

Hasta la vista....ciaos muchachosi !!!! :) Iva


created by: zeljeznicar @ 2009-03-18 12:46:01