 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
PAT(nja)+AGONIJA-part II
From: iva katela - [email protected]
Date: Wed, 18 Mar 2009 12:42:47 +0100
Hola chichas y chichos !
Evo kraceg nastavka i novosti iz Patagonije. Kako se nas cirkus "Medrano"
lagano privodi kraju da vas upoznam sa nastavkom price. I dalje nam je moto
Volim PATAGONIJU !!! :)
E pa od zadnjeg javljanja, uspijeli smo isprehodati ili se isprovozati po
bas cijeloj patagoniji (sto Argentinskoj, sto Chileanskoj) i upravo sada se
nalazim opet na mjestu zlocina, tamo gdje je sve pocelo, u prevelikom Buenos
Airesu. Zasto prevelikom?
Upravo gledam kroz prozor na najsiru ulicu na svijetu, gdje kako kaze Milic,
ti treba najmanje 2 min da ju predjes, ako prezivis, a ona se kriza sa
najduzom glavnom ulicom Plaza de Mayo koja je dugacka sitnih 60 km
itd..nego, da se vratimo mi u divljinu, tamo je ipak bilo zanimljivije.
Dakle, nakon sto smo se nas cetvero, spustili iz NP Torres del Paine i malo
se oporavljali (vracali kile i sl) u Puerto Natalesu, na jugu, u Chileu,
prisustvovali smo pravoj internoj festi koja se odrzava rijetko nakon
zavrsetka rodea na divljim konjima. Sef cijele parade (koji ima preko 80
svojih konja i glavni rodeo jahac je u cijeloj pokrajni) nas je prije
Torresa ugostio kod sebe i svoje obitelji i pozvao da prisustvujemo tom
dogadjaju. Zasto je to sada btno? Nakon toga vise nista nije isto kao i
prije, osim i dalje prekrasne, ali surove klime i prirode u Patagoniji.
Nakon te rodeo feste (noc je bila kobna), nasa mala zajednica se raspada i
dalje prema krajnjem jugu (Punta Arenasu) stizemo samo Branka i ja. Nadamo
se uskoro i deckima, ali ostaje samo nada.
Tamo odlazimo brodom 35 km na maleni otok Isla Magdalena gdje se svake
godine u ovo doba dolaze pariti Magellanski pingvini. Ima ih na tisuce i svi
jaaaako vicu - ko promukle trube za tekmu.
Nakon niza nedoumica ipak odlucujemo ne nastaviti jos juznije do Ushuaie jer
nam se financijska konstrukcija nabrzinu rusi i ne izgleda dobro. Tako da
ipak uzimamo bus do Rio Gallegosa jer nam svi sugeriraju da bi se trebali
vratiti iz Chilea u Argentinu kako bi po Argentini jeftinije putovali.
Inace, Chilenci i Argentinci se nimalo ne vole. I tako, nakon samo 5 sati
voznje, istu noc nastavljamo put prema Barilocheu (sjevernije i na pola puta
prema Buenos Airesu) do kuda putujemo jos samo 24 sata. Nakon ukupno
provedenih 29 sati u busu, u Bariloche stizemo kao ispljuvak, ali je grad
toliko predivan da se brzo oporavljamo. Podsjeca na neki skijaski gradic u
Svici ili nekim prekrasnim Alpama. Sve je u drvu, secu bernardinci, grad je
najpoznatiji po cokoladi i sladoledu domace proizvodnje, a prosle godine je
proglasen za top skijasku destinaciju u izboru sa Chamonixom, Vailleom,
Aspenom itd. Okolica je kao u nekim kulisama, visoka brda na sve strane, a
Bariloche lezi na velikom jezeru koje vise lici prekrasnom, cistom moru
koliko je veliko! Slicno Bledu, ali jos posebnije. I nakon punih dan i pol
civilizacije nostalgicno nam pocinje faliti divljina, tako da Branka i ja
ponovo tovarimo sator, vrece i ostatak na ledja i odlazimo napraviti najveci
krug po brdima koji se moze u 3 dana koliko nam je preostalo vremenski. Ovaj
puta po metodi fast&light! Od hrane smo imale 1 teglicu maslina, 1 krekere,
1 Zdenka (patagonijski) trokut sir, 3 cokoladice (plocice)...ali ne po
osobi, nego za nas dvije skupa !
A sad malo o brdima...Isle smo na Circuit Grande, do Cerro Catedrala (to je
inace po zimi taj poznati skijaski centar). nakon sto se registrirate sa
svim podacima kod rangera u upravi NP, dobijete neku jadnu malu kartu (prava
se moze samo kupiti) i put pod noge. Uglavnom, opet smo pregazile nesto vise
od 50 km svakakvog terena, uslikale 2 prekrasne lagune uz pl. kucice sa
velikim tornjevima koji se inace i penju (imaju oko 150, 200 m), a izgledaju
fascinantno kao amfiteatar katedrale po cemu su i dobili ime. Uglavnom, kazu
domaci penjaci da je to penjacki raj, kada vrijeme dozvoli...e sad je jedini
problem, da li je to ikada !!??
Inace, u tim njihovim refugio-ima pod obaveznu opremu imaju zakucane stange
za zgibove u stropu iznad sanka pa si penjaci koji vode dom dok vam spremaju
kavu, malo odzgibare na jednoj ruci koja je slobodna...preludo !
od 2 planirane noci u satoru, prvu ga nismo uspjele ni dici jer je vjetar
derao oko 100 km/h, iako je prognoza bila do 60 km/h, a temp., odnosno
freezing level na 1400 m, a mi smo trebale spavati na 1700 m...i tako smo
morale prenociti na skupnom da se ne posmrzavamo. Nastavljamo put po teskom
terenu sa 2 uspona i 2 silaska gdje se sve rusi po nama jer je sipar
brutalan do slijedeceg kampa, po uzasno jakom vjetru, suncu, snijegu,
oblacima - hm, jedino su munje falile do potpune srece, svega ostalog smo
imali na putu, trebalo nam oko 6 sati. Ali i dalje Volim Patagoniju i
njihove prognoze, a jos vise vrijeme! :)
Slijedecu noc smo uspjele rastegnuti sator, ali smo se ujutro probudile u
smrznutom, pa cak i iznutra. Vec nakon 1 sat kada je izaslo sunce bilo je
preko 25 i odmah te sunce spece na brzinu dok se ni ne snadjes! Volim
Patagoniju! :) I tako treci, zadnji dan nas ceka spust prema Barilocheu i
ponovni oporavak od svega sto nas je snaslo. Jedemo neumjereno sve sto nam
padne pod ruku. I sada se kunemo da je sa satorom i vrecom kraj i da ih
zauvijek spremamo u torbe do povratka kuci. Kupujemo kartu za bus za Buinos
Aires i eto nas, nakon samo 20 sati voznje ponovo na mjestu gdje je prije 5
tjedana sve i pocelo. Fuj civilizacija ! :)
Ponovno se nalazimo sa izgubljenim prijateljima u hostelu (zadnj put smo se
vidjeli prije 10 dana), njihovu zadnju noc (bila jucer) provodimo sa
prijateljima, domacinima iz Buenos Airesa s kojima su oni putovali prvih
mjesec dana (Peru, Bolivija), od 3 koliko su u J. Americi... jedemo, pijemo
i druzimo se do kasnih sati, nakon cega nas taxi vraca kuci bez
povratka...toliko dugo smo se vozili, ali nema veze....ipak je ovo gradurina
od svojim 10 mil stanovnika, kazu da je grad velik kao cijela
Italija..nebitno !!!!
Volim Patagoniju !!! :)
I stigao je kraj cirkusa, decki danas krecu kuci, a mi sutra pocinjemo nas
povratak prema domovini.
Kratki sazetak: u 13 dana trekkanja, prehodali smo preko 230 km
patagonijskog blata, stepa, pustinja, tropske prasume, zimzelene vegetacije,
samo smo cekali kad se probudimo ispred satora da ugledamo Yetija koji hoda
pod ruku sa Africkim lavom i zirafom sa svake strane, a za vratom mu umjesto
sala visi piton...i sve to u 3 najljepsa nacinalna parka i 3 top
destinacije za trekkanje i penjanje!
Eto, toliko od nas...Cirkus "Medrano" - Moira Orfei &prijatelji
Svima u klubu i sire saljem najljepse argentinske pozdrave iz vruceg Buenos
Airesa! Tomeku opet zelim brzi oporavak ! :)
Hasta la vista....ciaos muchachosi !!!! :)
Iva
created by: zeljeznicar @ 2009-03-18 12:46:01
|
|
|
|
|
