 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Hola from Patagonia!
From: iva katela - [email protected]
Date: Sat, 7 Mar 2009 08:53:23 -0300
Ne, nije ovo penjacki izvjestaj od vikenda, ovo je samo jedna kratka prica o
temi Volim Patagoniju!. To sam samo ja sa kratkim javljanjem sa lica mjesta.
Prije 20-tak dana i nakon slijetanja u Buenos Aires, ubrzo smo napustili
civilizaciju i krenuli u smjeru juga, tocnije prema El Calafateu i na
trekking oko Fitz Roya. Osim fascinantnog Fitza i Serro Torrea, tamo nas je
Patagonija razmazila pricama o losem vremenu jer je bilo relativno stabilno.
Ko se tamo uopce usudi pomisliti penjati mora da ima stvarno ja-- do poda!
:)Pod tim se vjetar ne racuna jer to je normalno da u Patagoniji puse 24
sata orkanski vjetar. Posljedica: zbog preteskog ruksaka ukocila su mi se
ledja, jer smo naravski bili natovareni ko sherpe. Ali nema veze i dalje nam
je sviuma geslo: Volim Patagoniu! Sigurno se vecina sjeca one price o
frajeru koji se preseli na Aljasku i o gracioznim bicima (jelenima) i
romantici koja zavrsava agonijom u obliku snijega, zime i svega sto ide s
time? :)
E. tako mi, nakon par stotina km prestopanih juznije stizemo na nas drugi
trekkerski cilj, a to je NP Torres del Paine, ali ne vise u Argentini, nego
u Chileu! Tamo je sve veliko i skupo. Podsjeca po cijenama na nase Plitvice!
:)
Tu smo vec sigurni da je naziv Patagonia, nastao spajanjem rijeci
patnja+agonija! :)
Napravili smo Big Circuit od 100 i kusur km u 6 dana. Obicno traje 8-9 dana.
Bilo je dana kada smo za samo 12, 13 km trebali 8. 9 sati divljackog hoda,
sa usponima preko 800 m gore i jos toliko dolje. Ni vrijeme nas nije mazilo,
a ni oprema u ruksacima koja je tezila blizu 20, 25 kg.Nije bilo lako!
Prosli smo sve svijetske vegetacije, klime, napade gore-tex komaraca,
smrzavanja, monsunske kise, zivog blata, podiranja seraka, lavina koje cure
cijelu noc dok spavas u zatvorenom kampu zbog opsanosti itd...cak ni moj
visinski sator koji je konstruiran za jake vjetrove nije izdrzao
Patagonijski vjetar! To je stvarno cudo od surovosti i jacine prirode koja
ovdje vlada.
A sigurno pretpostavljate i pitate se kakvi su Torresi?
E pa nakon svega sto smo prosli, nismo ih niti vidjeli zbog vremena koje se
svakim danom sve vise pogorsavalo. Ali vidjeli smo ih na razglednici i u
prirodnoj velicini, barem na kratko, zadnji dan, pred odlazak! Ali jos
uvijek se drzimo one: Sto te ne ubije to te ojaca-Volim Patagoniu! :)
Eto, sada je najtezi dio iza nas, vidamo rane, ledja, zuljeve, vracamo kile
i molimo se da nam to njihovo ljeto da jos malo prostora da odemo do
najjuznijeg mjesta na svijetu i poigramo se sa pingvinima, za koje smo culi
da znaju i zasamarati znatizeljnike, pa i ugristi ! :) Inace, ovdje je
radni staz 25 godina i kada smo to culi, mislili smo da je to malo, ali
nakon ovih surovih uvijeta, sada samo mislim da je to i previse! Trenutno
smo u Puerto Natalesu gdje cekamo rodeo, a sutra nastavljamo prema jugu,
tocnije Punta Arenasu i ako se stignemo zakotrljati do Ushuaie.
Inace, priroda je nemoguce, nestvarno prekrasna, stijene su kao kulise i sve
je fantassticno, osim vremena koje te ubije! Cesto se sjetim Klackovih
rijeci u vezi vremena ! :)
Slike vam za sada ne mogu poslati ovim putem, ali bit ce ih kad se vratimo,
a do tada svima zelim puuuuuuuno dobrog penjanja i jos boljih uvijeta...i
cuvajte se !!!
Tomeku zelim brzi oporavak bez posljedica i sto brzi povratak kuci !!!
Svima ostalima saljem veeeeeeeliki i hladni pozdrav iz Chilenaske
Patagonie!!!
Iva
created by: zeljeznicar @ 2009-03-07 12:56:01
|
|
|
|
|
