 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Prica o indikatoru loseg raspolozenja
From: "ivanka jakopec" - [email protected]
Date: Tue, 6 Jan 2009 19:57:07 +0100
Jednom bila 4 zeljeznicarca, koja su odlucila ici penjati neki led. U
doba dok svi koji sebe smatraju normalnima, sjede doma na toplom i
blagdanski se sprezderavaju, mi (Dugi &Tomi, Danko & ja) smo krenuli na
Jezersko. Sinji slap je bio jedini relativno penjiv u ovom dijelu svemira.
Prognoza je bila OK - malo hladnije, nis ne bi trebalo padati, a vjetra bi
moglo biti i malo vise.
Uranili mi - pola 6 iz Samobora, da izbjegnemo guzvu na granici
uzrokovanu odlaskom nase nacije na skijacu. Termometar ( citaj: indikator
loseg raspolozenja) pokazuje oko - 5 kod Ljubljane. Dobro, za sad
nije strasno. Do Jezerskog se spustio na oko - 10. Hm...Zakaj je psihicki
osjecaj hladnoce pojacan tim kaj se pojavi na displeju? I proporcionalno
tome utjece na stupanj depresije? Sad se vec pomalo pitamo da li su se i
pingvini sakrili na toplo i smiju nam se kam idemo.
Oko sat vremena pristupa, priroda friziderski bajkovita. Ulaz u slap pun
snijega. Podloga dobro drzi, ali je prsic na mjestima i preko 30 cm,
ponegdje sa ledenom korom, koja naravno da ne drzi. Uvjeti sve nego idealni.
Ali, ne damo se mi. Moja stopala pomalo osjecaju hladnocu, pa ja preventivno
skidam carape ( brrrr) i mazem ih sa necim sto bi kao trebalo potaknuti
cirkulaciju. 3 para carapa natrag, djelomicno smrznute gojze i da vidimo da
li to dejstvuje. Usred nasih priprema cuo se urlik sa grebena ispred. Netko
se uspio skopitnuti preko ruba i prekonekoliko puta napraviti salto.
Srecom, bez nekih ozbiljnijih posljedica. Poslije smo se sreli sa 2 Slovenca
koja su krenula penjati Sinji slap, ali ga nisu uspjeli naci od prve.
Prvi cug je dosta pristojno napravljen, samo kaj ima poprilicno snijega
preko leda, pa treba biti malo obzirniji prema cepinima. Drugi i cetvrti cug
su sve vise nego slap. Nesto kao nepreradena grapa. U trecem cugu su moji
prsti ( ovaj put na rukama) totalno odluciti otkazati. Provjereno da kreme i
ostale gadarije za cirkulaciju ne djeluju na minusnim temperaturama. Ali
gadno smrde. A Danko je imao vremena i zasraubao mi je sve sraube koje je
imao sa sobom. Za neinformirane, zaje.... je odsraubavati sa zaledenim
prstima. Pogotovo jer ih se par uspjelo tak zalediti da nisu isle ni nutra
ni van. Danko mi se smrznuo na standu, Dugi i Tomi su uzivali na
vjetrometini kod Ceske koce i opsovali mi blizu i dalju familiju, zajedno sa
anatomskim dijelovima. Bez obzira na pogled, pobrali smo opremu prvom
kozmickom brzinom i jurnuli dole u drugoj. Od staze ni s, vjetar ludacki
puse, ali nam se cinila pametnija varijanta sici cez Zrelo, nego absajlati
po slapu. Ukupni dojam je da je silaz bio prilicno zahtjevniji od uspona.
U dolini ugodno, nema vjetra. Dodemo do auta i zakljucimo da je ta
"toplina" - 12. Piva i gobova juha na Plansarskom jezeru i doma na
grijanje. Do druge prilike.
PS. Prsti na rukama su mi se uspjeli odlediti oko 9 navecer....
Ivy
created by: zeljeznicar @ 2009-01-06 20:06:00
|
|
|
|
|
