na fotki: Nevjernik na Križu
gdje: Križ, Julijske alpe
foto: Katarina Peović Vuković, 04/2007

Nedjelja. Alpe prezasićene snijegom – treba čekati! Ali što je s Klekom? Pa hajdmo vidjeti kako je, pa što ispadne. Marko V. (kao Vuković i vozač istovremeno), Marko Dukši, Vlado i Danko čine izvidnički tim.

Dogovori:  možda skije?  Nema dosta snijega. Možda suho? Ima previše snijega. Pa onda bit će nešto između. Uzimam opremu za mix i sa dva cepina i jednozubnim derezama spreman sam na bilo što ( bar sam tako mislio).

Nakon sat i pol nešto noseći  ipak dosta opreme stižemo pored doma do pod originalni ulaz smjera Gitara. To je dio stijene ispod police  koji se inače ne penje jer ima dva glatka praga i strmu travu, no sad to pokriveno sa tridesetak cm snijega izgleda penjljivo. Marko i Marko odlaze pogledat u južnu stijenu u HPD no tamo je sunce jako uprlo u stijenu i ona stresa sa sebe sve što se nakupilo proteklih oblačnih i sniježnih dana: lavine mokrog snijega i pokoji  kamen. Dečki  se pametno vraćaju iz prvog cuga ne želeći isprobavati čvrstoću kaciga (i živaca).

Dotle Vlatko penje prvi cug-sniježni dio ide brzo, a glatki pragovi uz malo pažnje. Povlači me gore do drveta gdje je u špiljici suho i lijepo  sija sunce. Drugi cug počinjem po polici koja je prekrivena s dosta snijega koji je tvrd od vode koja je kapala jučer. Pravi gušt koji j trajao samo  5 m. Nakon toga ulaz u strmi dio. Snijeg ne drži – samo smeta pa moram čistit. Trikami ulaze na neočekivana mjesta, čokovi i friend na očekivana, ukopčam i klin koji je u vertikali pa nije pod snijegom i evo me do štanda pod kaminom. Nije bilo lako, bar za mene. Slijedeći je cug kamin. Dogovaramo se da li da skinem dereze. Na kraju dogovor: probat ću sa njima pa ak ne ide onda bez. Iskorištavam male rubiće i dižem se do najtežeg dijela. Ipak je nekak išlo i eto me u dubokom snijegu iznad kamina. Radim štand na prvom skoku iznad da bolje  čujem Vlatka. Ubrzo i on dolazi bez većih problema i penje zadnji dio do grebena.

Na grebenu se srećemo sa oba Marka koji su solirali zapadni greben koji počinje iza lijevo od Vjetrometine (sportskog dijela stijene prema Klečicama). Izlazimo zajedno prema vrhu i prepričavamo doživljeno.

Krasan dan završava još ljepšim zalaskom dok polako silazimo prema Bijelskom.  Svakak sam malo zaboravio Klek kao stijenu gdje se uvijek može nešto doživjet (mislim si ).

No sve ima svoje posljedice. Nepažnjom mi se još u autu prolila tekućina u ruksaku koji me je onda smočio cijela leđa koja su bila cijeli dan mokra. Nešto zbog toga a nešto i od težine smijera sada imam uspomenu – bole me leđa  i podsjećaju na dva strma cuga i odsviranu zimsku Gitaru.

SVIMA ČESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU!