 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Goski Kotar - Bull's eye (+)
From: marko vukovic - [email protected]
Date: Mon, 15 Dec 2008 14:43:44 +0100
Zbog lose prognoze vremena i gomile snijega koji je zakrcao Sloveniju druga polovina proslog tjedna protekla je u groznicavom telefoniranju i dogovaranju za izlet. Niti jedna destinacija nije obecavala ... kisa, snijeg, losi uvjeti ... Sto nam je preostalo? Pa ajmo bar hodat po snijegu, negdje gdje nije opasno a moze biti zanimljivo. U subotu popodne Ana, Marko i ja smo konacno zakljucili dogovor i odabrali Risnjak. Znali smo da nudi puno opcija i zato smo uzeli opremu za penjanje. Ako nista drugo, posluzit ce kao dobar uteg u ruksaku, za trening. Plan ima vise razina. Ideja nam je da se probijemo do Slosserovog doma, a zatim odemo pod stijenu pogledati da li bi se nesto dalo penjati.
U nedjeljno jutro nas je na Gornjem Jelenju docekala kisa. Snijega nije bilo pa smo krenuli dalje autom po makadamu. Odfurali smo se jos cca 3km gdje nas je zaustavio zapuh snijega. Odlucniji vozaci bi se vjerojatno probili bez problema, ali nama je u planu bilo planinarenje s ciljem nabijanja konde pa nam nije palo tesko sto smo morali nastaviti na nogama. Jedino nam kisa nije bila bas previse po volji, ali nismo se mogli buniti buduci da smo znali kakva je prognoza. Nadali smo se da ce kisa prijeci u snijeg cim dobijemo malo na visini, sto se i dogodilo.
Do doma na Risnjaku smo se preko Medvjedjih vrata probili za 2h. Snijeg pocinje na priblizno 1200m a njegova kolicina brzo raste s nadmorskom visinom. Iako se ponesto propadalo, nije bilo problema s hodanjem. Osim toga, svo troje smo bili odusevljeni cinjenicom da smo ponovo na snijegu i u tako krasnom ambijentu. Dom je (ocekivano) zatvoren, a novost je da je zatvorena i zimska soba. Nakon kratkog odmora i konzultacija odlucujemo nastaviti pod stijene pogledati kakvi su uvjeti. Vec na pristupu se probudila nada, buduci da smo morali staviti dereze i uzeti cepine u ruke. Tko je penjao na Risnjaku zna kakva je atmosfera. Komentirali smo da bi izraz minijaturne Alpe bio veoma pogodan.
Iako je vec proslo podne, odlucili smo probati uspon kroz smjer Divokozinim tragom. Dogovorili smo se probati prvi cug, pa vidjeti kako ide. Nastavljamo ako budemo zadovoljni uvjetima a dajemo si vremena za igranje do 15h. Tako je i bilo. Prva duzina smjera ima konkretne grifove i stopinjke tako da smo ju svo troje prosli brzo i bez poteskoca. Slicno je i s drugom duzinom koja ide po laksem terenu obraslom u Klekovinu. Srecom, zbog snijega se puno lakse prolazi nego u ljetnom periodu. Do ovdje smo svi smo vec poprilicno mokri jer snijeg sporadicno pada cijeli dan. Penjemo djelomicno koristeci cepine a djelomicno ruke pa su i rukavice promocile. Podsjetili smo se na fenomen naglog povratka cirkulacije u prste i stare dobre nepodnosljive boli na koju zaboravis svaki put cim prodje. Tzv. cari zimskog penjanja. Zbog konfiguracije terena, zadnju duzinu popeli smo bez dereza na nogama. Na vrhu smjera bili smo u 15:15h, razvezujemo se i penjemo preostalih 50-100m do grebena. Tu nam je zbog magle dobro doslo sto sam vec penjao taj smjer pa sam znao kuda ide silaz. Odabrali smo Veliku jarugu jer je izgledala bolje zapunjena od Zelene. Uvjeti su bili korektni tako da nam donji (strmiji) dio nije pravio probleme. U sumrak smo se docepali ruksaka i svih drangulija u njima. Preostalo nam je stisnuti zube i odtabanati nazad do auta. U suhu odjecu smo se presvukli oko 19h.
Iako nismo imali velike planove, pristupili smo izletu s idejom "glavno da smo vani, pa sta napravimo, napravimo". Na kraju smo izvukli maksimum. Stvar smo odigrali timski: Duksi je popeo sve kaj je trebalo popeti, Ana je pametnim primjedbama spasila dan u dva navrata, ja sam imao ideju za izlet, sto bi se moglo ocekivati i sto penjati. Jasno, zasluge svo troje nisu jednake, ali rezultat jest: 3 sretne face.
Zbog svoje blizine, dimenzija stijene i dobrih snjeznih uvjeta, Risnjak je idealan alpinisticki vrtic. Treba ipak dodati da tura ima svoju "avanturisticku" dimenziju jer kad sa standa pogledas nazad, na padine pod stijenom, vidis samo svoje tragove u snijegu.
Marko ce ovih dana vjerojatno dodati par fotki na svoj sajt.
DODATAK: Vedrana Simičević mi je naknadno javila da je zimska soba otvorena ali da se vrata teško otvaraju. Bili smo previše pristojni ;-)
created by: zeljeznicar @ 2008-12-15 14:46:00 / updated by: marko @ 2008-12-15 17:21:39
|
|
|
|
|
