 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Penjališta, hodališta, džabalebarenje
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Tue, 18 Nov 2008 20:56:25 +0100
Vrijeme je da konačno dam svoj prilog pripovijestima na sajtu i svekolikom svijetu ukažem na još malo aktivnosti našeg Odsjeka. Dakle, prvo mi je negdje krajem listopada u posjet stigao budimpeštanski jaran Dezso ne bi li obavio produženi zaručnički vikend u Istri. Veselim smo se Mađarčićima priključili Nada i ja, ali pohod je bio više turistički negoli penjački. Obišli smo Rijeku, Brseč, znamenitosti Pule i Rovinja, a tek ponešto penjali u Vinkuranu i Rovinju. U prvospomenutom penjalištu nisam nikad ranije bio pa mi je bilo zanimljivo vidjeti i to čudo, dok sam rovinjske stijene zadnji put posjetio prije više od 10 godina. Penjanje je bilo dobro, mada se nismo ubijali od posla. Dezso je uporno htio srediti neki 7a, ali mu to baš i nije išlo za rukom. Možda je to bilo tako jer se navezivao na prastaro, na nekoliko mjesta veoma oštećeno, uže. Nije mi jasno kako se uopće usudio njime koristiti; meni na toj podrtini nije bilo ugodno ni 'na topaka'. Čak sumnjam da bi izdržala i kakav žešći sado-mazo seks. Rastali smo se u Opatiji, gdje su zaručnici otišli 'lungomarisati' a Nada i ja raspalili pješke do Veprinca. Tu turu toplo preporučujem jer je mjestašce više nego lijepo i mirno, sa krasnim pogledom na Kvarner.
Zatim je na red došao Okić s Trpimirom, Zlatićem i Edvardom (s pretposljednje škole). Bilo je to u ponedjeljak nakon što su dan ranije, prema izvješću pouzdanog svjedoka, onuda protutnjale velike penjačke horde koje se zbog Svih svetih nisu uspjele otisnuti nikamo dalje. Počeli smo s Modecom i tamo skidali sve po redu, a potom se preselili pod Veliki prevjes. Ma, doista se nije zbivalo ništa posebno, ali valja napomenuti da su spomenute horde iz 'Trbuha i ploče' odnijele ključni oprimak, a iz 'My Way-a' pločicu s prvog spita. Tako znajte da je prvospomenuti smjer sad osjetno teži od onog kako se nekad pisao (tj. 6a+). Koliko, ne bih znao.
A onda je, pak, uslijedio opaki šoping sa Zrinkom i Nadom u Ljubljani, ali to nije za tankoćutnu javnost. Dan nakon tog ista je ekipa prošetala Sljemenom. Taj dio svjetske povijesti svakako nije odveć uzbudljiv ali ga spominjem u nadi da ove stranice i dalje pomno prate razne špije iz parkova prirode i sličnih institucija, pa neka prime na znanje da bi valjalo popraviti mostić blizu 'Runolista' jer je opasno dotrajao i netko će ubrzo završiti u jarku ako to ne bude učinjeno. Neki bi članovi naše uvažene organizacije uistinu teško prešli preko te niskogradnje, pogotovo ako bi malko poskočili. Špije, molim vas da opet prenesete nadležnima to što im poručujem. U nekim je slučajevima star već upalila, kako sam se osobno uvjerio, pa će valjda i sada. Ova je izletnička serija završila prošli utorak, posjetom Kalniku s Trpimirom. Čo'ek tamo ima par projekata ocijenjenih s 6c+ ili 7a, pa me vrbovao da mu se priključim (a i inače je dosta aktivan u zadnje vrijeme, samo nešto šutljiv i sramežljiv). Eh, živjeli smo u uvjerenju da ćemo se izdići iznad zagrebačke magle i ukebati malo sunca, ali vraga! Upali smo u magluštinu koja je u Starom gradu (kalničkom, ne zagrebačkom) jedva dozvoljavala da se vidi vrh stijene, a temperatura je bila oko 5C. Tako smo se na penjanje morali prisiliti, ali ipak ne na nešto ambicioznije od nekolicine laganica: 'Ramba', 'TV'-a, '505 sa crtom', 'Trnoružice' i sl. Ipak, nakon tog se ugrijavanja Trpimir odvažio uhvatiti u koštac sa svojim 'Simpom'. Ja sam mjerkao neke lakše smjerove u okolici, ali mi se na kraju ipak nije dalo u hladnu i vlažnjikavu stijenu. Umjesto toga sam lobirao za priključivanje društvancu kojem mi se treba polagano prilagođavati: penzićima koji su u domu tukli štrukle i gemište.
Serija zadnja, tj. ovaj vikend. Na Kvarneru je u subotu bilo stvarno krasno vrijeme, ali ponešto burovito. Neki su naši (hoće li se više oglasiti ili neće?) prošli ovuda i uputili se u Velu dragu, dok sam ja otišao u riječko zaleđe. Plan je bio uspon na Bitoraj, kojeg suputnice Nada i Dolores još nikad nisu posjetile. Ali se stvar ubrzo izjalovila jer smo otkrili da je makadamska cesta prema tom brdu zakračunata rampom, pa nam se nije dalo tabanati tom dugom i dosadnom dionicom. A ni vrijeme nije bilo neko: od Tuhobića prema unutrašnjosti na planine su se navukle tuste oblačine koje baš i nisu inspirirale na akciju. No, odlučili smo se za rezervni cilj, nadajući se da ćemo drugdje zateći nešto bolje vrijeme. Odluka je pala na Belaj-brdo. Ma znate, ono isto na kojem nas nekolicina u par navrata nije uspjela naći sklonište po snijegu i mećavama, pod kojim se odigrala legendarna situacija između Tttome i Anite, kao i mnoštvo drugih peripetija. Ovaj smo put išli na sigurno, tj. autom dokle se god može. Ali ni u to se, avaj, u našim krajevima ne možeš pouzdati. Lokalni su čarobnjaci tako razvalili cestu da smo se jedva probili po dubokom blatu u koje su je pretvorili. No, vrhunac je uslijedio na Vrbovskoj poljani gdje kao da su vozili kružnu utrku buldožerima ili tenkovima. Cijela livada je, vjerovali ili ne, prošarana tragovima gusjenica. Špije, jeste li još tu? Vrijeme je da opet nešto šapnete nadležnima. Osim toga, važno je spomenuti da je sklonište na Belaj-brdu opet u dobrom stanju. Prije nekih šest godina bilo je očajno, no sad su postavljeni novi prozori, likvidirani smrdljivi madraci i sl. Ukratko, evo prijedloga za Novu godinu! U nedjelju je, u nešto izmijenjenoj ekipi, došao čas za posjetu Mjesecu na Zemlji gdje se nije trebalo bojati niskih oblaka, vlage i blata. A taj je ponad Baške, gdje je neki Čeh uredio nekoliko finih turističkih staza. Zgodno je bilo malo vidjeti i te krajeve, pogotovo stoga što taj dan penjanje i ne bi bilo ugodno zbog jakog vjetra.
Neven P.
Vinkuran.JPG
Rovinj.JPG
Veprinac1.JPG
created by: zeljeznicar @ 2008-11-18 21:11:00 / updated by: neven @ 2008-11-27 13:41:21
|
|
|
|
|
