na fotki: Gordan Dinter, Kt+M Vuković
gdje: mečava na Stolu
foto: Gordan Budić, 02/2007

1.Mont Blanc i Weisshorn

Ovo ljeto sam se sa Hrvojem Jenei, Tonijem Bikićem i još dva Matičara visokogorca sjeo u kombi i krenuo put Chamonixa. Od tamo smo krenuli na Mont Blanc na koji smo se popeli 27.7. Hrvoje i ja smo noćili u šatoru povrh Goutera.  Hranu smo si kuhali sami, a vodu smo topili iz snijega ili skupljali sa krova Gotera. Put do vrha neću opisivati jer ima brdo informacija na webu. Umjesto naslikavanja  iskoristio sam vrijeme da ubijem oko na 15min. Na povratku ekipa je ostala na domu odmoriti na sat dva. Ja sam nastavio prema dolje sam jer znao da se neću probuditi 2 dana ako legnem. Na tzv. Kuloaru smrti penjač ispred mene se poskliznuo i odslajdao po ledu i kasnije siparu dobrih 200-300m. Nije mu se dalo skinuti cepin sa ruxaka. Od nikuda se stvorio gss-ovac i bacio mu štrik, za to vrijeme odpenjao sam dolje u kuloar i skupio mu štapove. Kod Tete Roussea stavljam šator i gledam helikopter koji dolazi po penjača sa kuloara smrti. Spavam od 18 do cca 3h kada počinje oluja svih oluja i ubrzo bdijem u lokvi vode jer je šator promočio. Vrijeme mi je ubijalo neprestano premještanje gojzi i ruxaka da ih spasim od močenja. Oko 6h slažem šator, žmičem sve sa sebe i bježim u Tete Rousse gdje se nalazim s ekipom. Taj dan odmaramo u Chamonixu i krećemo za Zermatt. Drugi cilj Jimmya i mene je bio Weisshorn. Pristup do doma je prekrasan, pogledi i brdo izvora olakšavaju tabananje sa teškim ruxacima. Opet nosimo šator i vreće, malo klope i kuhalo, od tehnike 2 frenda, par hexova i klinova, šraube, cepine i half. Kod doma nas počinje prati tuča veličine oraha i odlučujemo spavati pod krovom.  Budimo se oko 2h,spremamo stvari i pokušavamo nešto pojesti. Krećemo sa kolonom ali se moramo vratiti jer smo zaboravili neku opremu. U svemu tome gubimo ekipu i kreće naganjanje. Zvijezda i mjeseca nema niti malo. Mrkli mrak. Samo tikka, e-lite i slabi tragovi u ledu nam pokazuju prolaz između ledenjačkih pukotina. Cijelo vrijeme mislimo kak ćemo stići ekipu jer inače nećemo znati put. Tragovi nas dovode do stijene. To ne može biti to! Vraćamo se i 20-ak minuta tražimo gdje smo fulali. Na kraju zaključujemo da nema drugog puta i da moramo ići po stijeni po kojoj curi slap. Navezujemo se, krećem prvi, dogovor-nema padanja, nakon 7-8m odvaljujem ploču od nekih 50kg i promašim Jimmya za pol metra....ok...od sad ko po jajima...još par metara pa prečenje po širokoj polici, voda žubori sa svih strana, svako malo opadne neki kamen, dobro je što uopće ne vidimo gdje smo i kaj to pada oko nas. Dolazimo do fixnog štrika i malo nam je lakše. Na dobrom smo mjestu, do sada je sve išlo na filing. Prečka lijevo, još malo laganog terena i izlazimo na snježno polje. Potpuno mokri gledamo skupinu čeonih lampi daaaaaleeekoooo ispred nas. Malo nam je lakše. Cepamo po cca 30° snijega što brže možemo. Lampice negdje zakreću i gubimo ih. Nakon sat vremena na snježnom polju nastavljamo po rampi od nekih 50°, penjemo malo stijene do III i izlazimo na novo snježno polje. Pratimo tragove i opet smo pred nekom stijenom. Krećem u stijenu, e-lite slabo osvjetljava, a ono kaj vidim mi se ne sviđa. Samo se nadam da je gore lakše. Penjati III- IV u gojzama, sa ruxakom na 4000m.n.v. nije jako zabavno. Malo višlje stijena je II-III i tu jurimo simultanku. Konačno stižemo ekipu. Uskoro svi odustaju i krenu natrag. Stijena je pod snijegom, vrijeme je loše. Jimmy i ja se gledamo, morki smo, prsti su lagano drveni, a tek smo ispod Fruhstuck placa. Odustajemo i mi....Beskonačno odpenjavanje  pa jedan absajl i evo nas na snijegu, a uskoro i na domu. Weisshorn- vratit ćemo se

2. BiH i Biokovo