 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Putevima Darwina+Tolminska pizza
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Wed, 5 Nov 2008 11:34:46 +0100
Prošli vikend, u subotu popodne - ovaj put svi - AO Željezničar (Ana, Gordan, Dinko&I) krećemo prema Tolminu s vrlo malo, ustvari skoro ništa informacija o penjačkom cilju. Na svim slo stranicama i cijelom netu nema ništa što bi nam pomoglo. Vodič? Ha, haa! Kuda mi ustvari idemo? Kao da je bitno ... glavno je da se ide! Pa uvijek nešto nađemo i uvijek je lijepo, kao i ovaj put! Od skretanja sa autoputa za Idriju prema Tolminu cesta je takva da Ana i ja u više navrata imamo poveću potrebu ostatku pokazati što smo jeli toga dana, ali oko 21 nalazimo neki apartmančić na brdu i dok čekamo da se složi za nas uživamo u gostoprimstvu domaćina u kaminu i žganju - domaćoj rakiji i odmah nam je bolje. Nakon, ne previše ranog, buđenja krećemo tražiti našu stijenu koja se zove Škrbinska plošča u Vrhu nad škbinom (južna stijena), u kvartu Tolminske Ravne. Nakon 2 sata pristupa po magli (niskim oblacima) koji nam nikako ne idu na ruku, jer se prema ničem ne orijentiramo, napokon se uzdižemo iznad oblaka i otvara nam se stijena. Radi se o ploči koja izgleda kao da je pala sa Marsa usred ničega. Gordan i Ana, čak nalaze klin na ulazu, što nam ukazuje da se tamo ipak nešto penje. S obzirom na kratke dane, Dinko i ja ne idemo u isti smjer, nego ulazimo desnije od njih i istovremeno penjemo prema vrhu. Od očekivanih 200-tinjak m, stijena ima barem 300 m i penjemo je u 5 punih cugova. U smjeru G&A, dalo se naći i nešto spitova, klinova tako da su oni očito bili u nekom smjeru, dok smo D&ja, otišli u ništa, ali s dovoljno opreme da se izvučemo do vrha. Ocjene smjerova IV/III, ali stijena toliko pločasto široka da se može šarati desno-lijevo i otežavati ili olakšavati si ocjenu.Ambijent prekokrasan! Na silasku nas hvata mrak (da, da prekratki dani), ali što je tu je..sići se mora!:) Tura je trajala 8 sati. Podosta izgladnjeli odlazimo u Tolmin na pizzu i jedemo jednu od najegzotičnijih slovenskih pizza, naročito dečki sa svojim letećim tanjurima i vrhunskim kobasicama u/na njima (detalji i preporuka na upit kod Gordana ili Dinka u Koreji) :)
Evo par Aninih slikica !
Pozz I.
Picture 023.jpg
Picture 034.jpg
Picture 010.jpg
Picture 018.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-11-05 11:36:00 / updated by: neven @ 2008-11-06 09:57:06
|
|
|
|
|
