 |
KLEK - propalo penjanje - propali svatovi
From: "Ivana Podnar"
Date: Mon, 29 Sep 2008 23:08:06 +0200
Budući da čisto sumnjam u milostivost gospodina Orsata, u tuzi, žurbi i boli pišem ovaj izvještaj, na koji sam usput rečeno prisiljena btw - Hrvoje, srce si, već dugo nijedan muškarac nije lagao za mene ;)
Dakle, krenusmo iz Zagreba, u autu smo,naravno ponavljali komunikaciju u stijeni, vezanje čvorova, Adrijana je zabijala klinove po Davorovom autu, a Kate je spavala. Dogovor je bio u Gradskoj kavani, naravno nadobudni tečajci su došli ranije, čitali skripta i srkali čajeve išćekujući instruktore, koji su kasnili... imajmo na umu, da je prvobitan dogovor bio u 8 sati izjutra.
Krenusmo put Doma, po blatnom terenu...vedri, nasmijani i sa zdravom bojom...nakon pola sata hoda sretno smo se smjestili u Dom, doduše s nešto bolesnijom bojom ilovače ;) Nakon vrlo kratkog predaha - postrojavanje, pozdrav zastavi, himna, nemilosrdno ispitivanje znanja čvorova, komunikacije u stijeni, prozivka i van..........penjanje.... oglušili smo se na Nevenove proročke vapaje..."Ne idite stijena je mokraaaaaaa" i krenuli smo... i kao što maločas rekoh, prorok Neven bio je u pravu...sa suzama u očima, jecajući vratili smo se u Dom....i utjehu smo pronašli u ponavljanju Sv. Bernarda, zabijanju čokova, klinova, i svih onih ostalih čudesa, i abseilu...i od penjanja ništa... Večer je prošla vrlo mirno, uz laganu hranu i još laganije piće - Luka je donio domaći sok od krušaka i ovim putem mu se zahvaljujem u ime svih konzumenata ...
Iritirajući zvuk zviždaljke trguo me iz sna...dizanje, opet postrojavanje..pozdrav zastavi...blabla..imali smo premalo vremena da pojedemo ostatke nočašnjeg objeda, Šef je bio nemilosrdan - vračanje u rudnik...kacige...kladiva...klinovi...čokovi...čuli su se vapaji nejakih žena, ali prevezivanje se moralo naučiti!!! Ni vrijeme nije bilo na našoj strani, bilo je klisko, mokro, ljigavo, jedina svjetla točka bilo je Romanino i Ksenijino razjašnjenje misteriozne priče o klokanu i pingvinu. Od silne tuge momci su odlučili naskočiti na stijenu i bacakali su se po njoj ko ribe na suhom, djevojke su ponavljanjem prevezivanja bezuspješno pokušavale omekšati srce Šefu - uzaludno... Poredani po veličini i debljini, natovarni užetima, pognute glave vratili smo se u Dom, pokupili svatko svoje smeće i spustili se u Obečanu zemlju...sretni što smo živi. iako se nazirao kraj našim mukama, odlučeno je ponovno okupljanje u Gradskoj kavani. Samo su se najhrabriji odlučili na bijeg, mi kukavice smo još jednom isrkali gorku čašu groga...i umakli ne moram ni naglasiti da smo do kuće vježbali prevezivanje, Sv. Bernarda i postavljanje štandova...
Pozdrav, Vaša (nadam se još uvijek) tečajka I.
Moža će neke buniti naslov, ali uzimam si za pravo ne obrazložiti isti...Živjeli sad već bivši mladenci
created by: duksi @ 2008-09-30 10:08:36 / updated by: duksi @ 2008-09-30 10:10:14
|
|
