 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Zimska idila u Alpama - Mangart pod snijegom !
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 25 Aug 2008 09:58:09 +0200
Da, da dobro ste pročitali....Jučer ranom zorom Gordan B., Branimir R. & I krećemo prema Mangartu sa namjerom penjanja JZ raza Mangarta. - područje u kojem još nismo penjali, preporuka Klacka. Iz Zg-a krećemo po pljušćini i nebu koje se spojilo sa zemljom i ne obećava baš previše, ali optimizam nas ne napušta i idemo se kockati pa što bude. Već iza Ljubljane meni se nekako učini da vidim bijele vrhove Alpa i nakon sumnje u samu sebe usudim se isto izreći na glas, na što mi dečki (očekivano) ne povjeruju...pa ipak je 8. mjesec !!!! Što se dalje vozimo vrijeme se sve više popravlja i uskoro se oblaci razilaze tako da sve više izviruju prekrasni prizori Špika i okolnih vrhova sa friškim snijegom. Zaključujemo da ipak nisam baš skroz luda i bojimo se ako iznad 1500 m ima friškog snijega što će tek biti na Mangartu (2679 m). Cesta koja vodi na Mangartsko sedlo se naplaćuje 5 EURa, ali nije nam žao jer se penje na visinu 2072 m sa takvim prizorima da imaš osjećaj kao da si u nekom filmu okružen kulisama, a tuneli kroz koje svijetle upaljene baklje još pojačavaju taj osjećaj. Ubrzo stižemo na kraj ceste, a Gordanov auto pokazuje vanjsku temp. od 1 st, ljudi koji tamo organiziraju brdsku biciklističku utrku upakirani su u zimske jakne, kape, rukavice..total zimski kompletić !Ne vjerujemo da je ovo istina, bacamo (još uvijek iz auta) pogled na Mangart koji je okovan u snijeg jer nismo sigurni da li ćemo preživjeti vanjsku temperaturu obučeni kao za suhu stijenu i more - meni samo fale japanke na nogama. Navlačimo sve što se našlo u ruksacima (a to je dosta oskudno) na sebe, odustajemo od penjanja jer sa šraubama, cepinima i derezama smo samo u mislima i nakon kratkog vijećanja idemo se prošetati samo malo od auta do kuda se može, dok se ne smrznemo. Dečki su barem imali pristupne na nogama dok sam ja sa light Salomonkama hopsala po snijegu. Dan kao iz bajke, friški snijeg sa suncem i plavim nebom - nevjerojatno da bi bilo istinito. Toliko jak dojam da se nismo mogli zaustaviti na prvobitnom planu, noge su nas odnijele na vrh. Nakon 2-2.5 sata sklizanja po zaleđenim sajlama i snijegu koji smo prtili (naravno, da nitko prije nije prošao) stižemo na vrh Mangarta. Pogled seže do Glocknera, Triglava, Jalovca i ostalih impresivnih vrhova posutih friškim snijegom - stvarno predivno !!! Sami sebi izgledamo kao obični turisti jer kacige, pojaseve, uže i ostalu opremu smo ostavili u autu, a dobro bi nam došla jer se tokom dana temperatura diže i sve se lagano počinje otapati i padati. Salomonke su izdržale, osim što je u njima bilo jezero sa punoglavcima koliko su bile natopljene, ali nisu se raspale. Predlažem Salomonu kolekciju zima 08/09 sa utorima za dereze! Silazak nije bio ugodan, sklisko kao na klizalištu, ali tura toliko lijepa i prekokrasna da nemamo za čime žaliti. Jota, Laško, kava, sušenje u koči pod Mangrtom i uobičajeni ritual za kraj ture. Hvala Klacko i ovim putem na izboru destinacije, ponovit ćemo Mangart prvom prilikom - za svaku preporuku !
Ko ne vjeruje u istinitost ovog izvještaja prilažemo dokaze... Pozz
Iva
A gdje je tu suha stijena.jpg
Idemo samo malo prošetati.jpg
jedan od pogleda.jpg
Na vrhu.jpg
neočekivanio bijeli Mangart iz daljine.jpg
Patagonia manekekni.jpg
reakcija na uvijete u stijeni.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-08-25 10:06:02 / updated by: marko @ 2008-08-25 10:09:44
|
|
|
|
|
