 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Rio Fredo
From: "Kreimir Milas" - [email protected]
Date: Tue, 12 Aug 2008 10:45:12 +0200
Uf..veli Dukši da napišem nekaj. Vuković, Dukši, Dropuljić i ja krenuli
smo i Zagreba u subotu. Ubili oko na parkingu i oko 5h laganim hodom
započeli pristup od 2-3h. Dukši i Vuković krenuli su u S raz Krobath-
Metzger, u vodiču nahvaljen kao najljepši smer u tom kvartu. Dropa i ja smo
se odlučili za nešto malo teži ali također nahvaljen smjer SV stena
Pinnacola,Piussi- Giacomuzzi. Razdvojili smo se na siparu, dečki su
ostavljali ruksak, a mi smo krenuli dalje. Prvih 120m, II do III propićili
smo u cipelama i došli do štanda na 2 klina. Razveselilo nas. Očekivali smo
jaaaako slabo opremljen smjer, a kad ono štand na dva klina, iznad toga opet
klin, pa malo dalje lijevo strši neka zamka...sve nekak daje nadu i mami
smješak na lice. Krećem u stijenu, imam se u što ukopčat ali nemam na kaj
stat jer je sve mokro i blatnjavo. Malo gore po vodi, pa prečka ispod
prevjesa, pa opet prečka ispod prevjesa ali u drugu stranu, ovaj put suha
ali čisti šoder. Vidim štand ali pičim dalje-ipak imamo 70metarac i pazio
sam na trenje. Prolazim prevjesni detalj i 2m nakon štrik zašteka. Ne mogu
dalje! Otpenjavam taj zanimljivi detalj i štandam na mjestu koje sam
nadobudno preletio. Siroti Dropa uz ruksak mota 30 metara štrika na sebe i
kreće u mokre prečnice. Ne govori puno, samo tu i tamo zastenje. Sa
neudobnog štanda ljuto pičim dalje. Klinovi su rijeđi. Zakucao bih nešto ali
nemam u kaj. Pod mokrim blatnjavim kaminom čudom se čudim i čitam opis. Sve
lijepo piše i klin mi je u visini čela ali KAKO???? Ima stotine oprimaka ali
svi su jednako loši. Piše IV+, sam sebi objasnim da je tako i da ne vidim
dobro i krenem lagano. Raskorak, pa na kvrgavu ploču desno, pa natrag u
pukotinu, stavljam jadni hex, zabio bi klin, natrag na ploču, hex ispada,
odlomi mi se oprimak, neka čudna sila me ostavlja na stijeni i spasi od
potrganih udova(mislim da se ta sila zove strah), malo dalje u suzama
stavljam jedini veliki frend na loše mjesto, pod nogom pukne stopinka, sve
se mrvi, ono kaj je čvrsto je blatnjavo, jammam ruku i pokušavam odmoriti,
opet pukne stopinka, sad sam već navikao i ne trzam se više, stavljam još
dva frenda duuuuboko u pukotinu na čisti blef, još koji odlomljeni grif i
izlazim iz tog horora. Štandam na tri jako jadna klina, jadni hex i jadni
frend. Penji i molim te nemoj padat! Dropa frendove iz pukotine vadi
pogledom. Sa jadnog štanda kreće u 15m neosigurane prečnice i radi novi
jadni štand na dva klina. Krećem za njim, pušim jedan klin...nije dobro. Sad
smo pod našom zajedom! Prva pomisao na absajl! Velikodušno prepuštam vođenje
Dropi! Faker gleda zajedu i veli: Buraz treba imat muda za uć u ovo! Ja samo
frajerski klimam glavom, a u sebi mislim: ja nemam! Snimimo klin 7-8m iznad
nas pa nam je malo lakše pri srcu! Kreće faker, stavljam čok u blato, čisto
da zaštitim štand i buxam se pod prevjes zbog kamenja. Ne vidim ga, štrik
curi iz ruke. Faker ždere horor zajedu. Ispada mu jedan klin, zvuk me
podsjeti na padanje giljotine. Za pol sata plačljivi glas govori: penji...i
Milas...MOLIM te nemoj padat. Jedva penjem! Ruksak me vuče. Stijena je
solidna ali okomita, na mjestima prevjesna! Dva klina i tri loša frenda u
50m, Dropa car si! Na 3m od štanda nemrem proći! Pitam kakav je štand? Veli
Dropa: gurtna oko kvaziglonđe i profilac na mjestu gdje profilac nejde!
Nemoj padat! Kaj ćemo? Odluka dolazi sama- bežimo! Odpenjavam i malo me
pajcekira do dobre police. Nalazim klin i kucam još jedan, za to vrijeme
čovjek sa najdebljim živcima na svijetu absajla do mene. Dosta nam je igrica
i uz dva klina ostavljamo i kevlaricu. Fućkaš sve! Par absajla, prečnica,
zapinjanje štrika, Dropa penje natrag, Vuković i Dukši krenuli prema nama sa
još jednim štrikom i klinovima, opet zapinje štrik, čudom ga uspijemo
izvaditi, živci su tanki, još jedan absajl i na polici smo. Sad je sve
lagano! Dođe mi da Vukovića zagrlim ko mamu. Svi zajedno otpenjavamo zadnjih
120m laganog terena i gledamo di smo se to penjali. Veli Vuković da je
izgledalo dosta atraktivno!! Kad nam se otvorila cijela stijena skužili smo
gdje smo fulali. Prerano smo se vratili nakon zaobilaženja prevjesa. Da smo
nastavili još 50m bili bi izvan teškoća. Dva izgubljena klina, prevjesi,
čudna stijena, voda i blato uništili su nam volju. Dukši i Vuković su, kao i
još tri naveza odustali od svog smjera zbog mokrog (ŽIVOG) kamina. Bar smo
im mi priredili finu predstavu! Priča se da se Dropina sestra raspituje po
Zagrebu za Dukšija noseći kladivo...Super izlet, škvadra, napenjali se do
sita, kvart predivan, boje, pristup, čuda...ali mislim da ću se neko vrijeme
penjati po spitovima! Pozdrav!
Krešimir Milas
09a.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-08-12 10:51:00
|
|
|
|
|
