Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: abseil, skola 2010.
gdje: Klek
kad: 10/2010

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Rio Fredo

From: "Krešimir Milas" - [email protected]
Date: Tue, 12 Aug 2008 10:45:12 +0200

Uf..veli Dukši da napišem nekaj. Vuković, Dukši, Dropuljić i ja krenuli smo i Zagreba u subotu. Ubili oko na parkingu i oko 5h laganim hodom započeli pristup od 2-3h. Dukši i Vuković krenuli su u S raz Krobath- Metzger, u vodiču nahvaljen kao najljepši smer u tom kvartu. Dropa i ja smo se odlučili za nešto malo teži ali također nahvaljen smjer SV stena Pinnacola,Piussi- Giacomuzzi. Razdvojili smo se na siparu, dečki su ostavljali ruksak, a mi smo krenuli dalje. Prvih 120m, II do III propićili smo u cipelama i došli do štanda na 2 klina. Razveselilo nas. Očekivali smo jaaaako slabo opremljen smjer, a kad ono štand na dva klina, iznad toga opet klin, pa malo dalje lijevo strši neka zamka...sve nekak daje nadu i mami smješak na lice. Krećem u stijenu, imam se u što ukopčat ali nemam na kaj stat jer je sve mokro i blatnjavo. Malo gore po vodi, pa prečka ispod prevjesa, pa opet prečka ispod prevjesa ali u drugu stranu, ovaj put suha ali čisti šoder. Vidim štand ali pičim dalje-ipak imamo 70metarac i pazio sam na trenje. Prolazim prevjesni detalj i 2m nakon štrik zašteka. Ne mogu dalje! Otpenjavam taj zanimljivi detalj i štandam na mjestu koje sam nadobudno preletio. Siroti Dropa uz ruksak mota 30 metara štrika na sebe i kreće u mokre prečnice. Ne govori puno, samo tu i tamo zastenje. Sa neudobnog štanda ljuto pičim dalje. Klinovi su rijeđi. Zakucao bih nešto ali nemam u kaj. Pod mokrim blatnjavim kaminom čudom se čudim i čitam opis. Sve lijepo piše i klin mi je u visini čela ali KAKO???? Ima stotine oprimaka ali svi su jednako loši. Piše IV+, sam sebi objasnim da je tako i da ne vidim dobro i krenem lagano. Raskorak, pa na kvrgavu ploču desno, pa natrag u pukotinu, stavljam jadni hex, zabio bi klin, natrag na ploču, hex ispada, odlomi mi se oprimak, neka čudna sila me ostavlja na stijeni i spasi od potrganih udova(mislim da se ta sila zove strah), malo dalje u suzama stavljam jedini veliki frend na loše mjesto, pod nogom pukne stopinka, sve se mrvi, ono kaj je čvrsto je blatnjavo, jammam ruku i pokušavam odmoriti, opet pukne stopinka, sad sam već navikao i ne trzam se više, stavljam još dva frenda duuuuboko u pukotinu na čisti blef, još koji odlomljeni grif i izlazim iz tog horora. Štandam na tri jako jadna klina, jadni hex i jadni frend. Penji i molim te nemoj padat! Dropa frendove iz pukotine vadi pogledom. Sa jadnog štanda kreće u 15m neosigurane prečnice i radi novi jadni štand na dva klina. Krećem za njim, pušim jedan klin...nije dobro. Sad smo pod našom zajedom! Prva pomisao na absajl! Velikodušno prepuštam vođenje Dropi! Faker gleda zajedu i veli: Buraz treba imat muda za uć u ovo! Ja samo frajerski klimam glavom, a u sebi mislim: ja nemam! Snimimo klin 7-8m iznad nas pa nam je malo lakše pri srcu! Kreće faker, stavljam čok u blato, čisto da zaštitim štand i buxam se pod prevjes zbog kamenja. Ne vidim ga, štrik curi iz ruke. Faker ždere horor zajedu. Ispada mu jedan klin, zvuk me podsjeti na padanje giljotine. Za pol sata plačljivi glas govori: penji...i Milas...MOLIM te nemoj padat. Jedva penjem! Ruksak me vuče. Stijena je solidna ali okomita, na mjestima prevjesna! Dva klina i tri loša frenda u 50m, Dropa car si! Na 3m od štanda nemrem proći! Pitam kakav je štand? Veli Dropa: gurtna oko kvaziglonđe i profilac na mjestu gdje profilac nejde! Nemoj padat! Kaj ćemo? Odluka dolazi sama- bežimo! Odpenjavam i malo me pajcekira do dobre police. Nalazim klin i kucam još jedan, za to vrijeme čovjek sa najdebljim živcima na svijetu absajla do mene. Dosta nam je igrica i uz dva klina ostavljamo i kevlaricu. Fućkaš sve! Par absajla, prečnica, zapinjanje štrika, Dropa penje natrag, Vuković i Dukši krenuli prema nama sa još jednim štrikom i klinovima, opet zapinje štrik, čudom ga uspijemo izvaditi, živci su tanki, još jedan absajl i na polici smo. Sad je sve lagano! Dođe mi da Vukovića zagrlim ko mamu. Svi zajedno otpenjavamo zadnjih 120m laganog terena i gledamo di smo se to penjali. Veli Vuković da je izgledalo dosta atraktivno!! Kad nam se otvorila cijela stijena skužili smo gdje smo fulali. Prerano smo se vratili nakon zaobilaženja prevjesa. Da smo nastavili još 50m bili bi izvan teškoća. Dva izgubljena klina, prevjesi, čudna stijena, voda i blato uništili su nam volju. Dukši i Vuković su, kao i još tri naveza odustali od svog smjera zbog mokrog (ŽIVOG) kamina. Bar smo im mi priredili finu predstavu! Priča se da se Dropina sestra raspituje po Zagrebu za Dukšija noseći kladivo...Super izlet, škvadra, napenjali se do sita, kvart predivan, boje, pristup, čuda...ali mislim da ću se neko vrijeme penjati po spitovima! Pozdrav! Krešimir Milas



09a.jpg
09a.jpg



created by: zeljeznicar @ 2008-08-12 10:51:00