Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Penjači idu na Oštrc, Braslovlje pod Oštrcom
foto: Neven Petrović, uvijek kada idu gore.

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Isplata dividende

From: marko vukovic - [email protected]
Date: Sun, 13 Jul 2008 12:08:48 +0200

Pred cetiri godine smo se Davorin i ja okusali u Iglicevoj u Maloj Rinki. Fulali smo smjer, izgubili vrijeme i samopouzdanje a nadolazeca oluja posluzila je kao katalizator kod odluke da se vratimo. Moj prvi bjeg iz smjera. Bio je i poucan jer smo na abseilu vidjeli sa kakvih se sve sranja ljudi znaju spustati pa smo tako jedan abseil klin izvadili rukom i zamijenili sa dva svoja. Mislim da se tad cesto spominjana maksima "bolje casan uzmak nego krvavi poraz" definitivno ucvrstila u mom penjacku svjetonazoru. Svejedno, rekao sam si da cu se jednom vratiti u Iglicevu, jer iz vidjenog se dalo naslutiti da se radi o lijepom smjeru.

Vrijeme je prolazilo, svi kandidati za partnera su popeli Iglicevu. Kako se vecina rijetko vraca u smjerove koje su penjali, postalo je tesko naci nekoga. Nista, odlucio sam ostaviti dionice u portfelju i cekati. Cim me Sinisa nazvao prosli tjedan i predlozio jednodnevni u Alpe, znao sam sto bih penjao. Tim vise jer je njegov prijedlog smjera bio previse ambiciozan za moj rekreativno-hedonisticko-rekovalscentni nivo. Tako smo se u petak kasno navecer nasli na parkiralistu na kraju ceste u Logarskoj.

Iako smo krenuli hodati prije 6, bili smo treci navez na ulazu. Slovenci su nas zgazili vec kod slapa Rinka, a Mrzli i Petar iz Velebita su spavali na Okreslju. Nista, pricekali smo svoj red i krenuli gore. Uz nesto spajanja cugova i malo paralelke, potegnuli smo u tri cuga do iznad prvog detalja. Negdje sam procitao da je taj previs tezak, ali moj dojam je drugaciji. Ako se izbacis u raskorak, zapravo ga ni ne osjetis. Precka koja se uspinje u cvrstoj ploci je pak dosta konkretna petica, ali penjanje olaksava cinjenica da je jako zapucana klinovima.

Od pikanterija treba spomenuti i da sam krenuo u penjanje one gornje varijante pored kamina ali sam u pokusaju da spojim nespojive cugove zavrsio na neudobnom standu na pola ploce. Sinisa je dosao do zadnjeg medjuosiguranja i prijecio nazad u kamin. Ostavio sam karabiner, odpenjao plocu i pridruzio mu se. Ovaj manevar smo zapravo izveli jako brzo i bezbolno tako da se flaksanje nije osjetilo na satnici. Opcenito, odusevilo me koliko je Sinisa napredovao u zadnjih godinu dana. Misli dok penje, pazi na krs, kvalitetno se osigurava. Kad se to spoji s njegovim ionako elegantnim stilom kretanja stvarno daje super dojam. Ovo nam je treci zajednicki alpski smjer, i dok sam u prva dva ja vodio njega, ovaj puta sam imao osjecaj da on vodi mene. Extra dividenda :-)

Na spoju s izlazom iz Vzhodne naletili smo na jos dva naveza. Mi smo bili prvi na redu, tako da im je nase uze rusilo dosta kamenja. Pravi horor, jer letile su poprilicne gromade i da su nekog pogodile bilo bi svasta. U jednom od naveza ispod nas bio je i Tomo s prosle skole, uparen sa svjezim Velebitovim pripravnikom. U pokusaju da ulovim kamen koji se tumbao prema dolje dobio sam poprilicno jak udarac u ruku. Umjesto da dobijem extra karmicke bodove jer sam nekome spasio tintaru, dobio sam sumnje da mi je mozda nesto slomljeno. Dlan me bolio a prst nisam osjecao, cak ni podlive koji su odmah nastali. Kamen je ionako odletio kud se namjerio. Pozurili smo van, razvezani da bi rusili sto manje kamenja. Gore sam se uvjerio da sam bio previse pesimistican i da mi je ruka samo posteno natucena. I danas me boli, ali proci ce za par dana.

Slijedio je spust kroz Turski zleb, cekanje Mrzlog i Petra da nam vrate klin koji smo im ostavili u smjeru i voznja doma. Osim spomenutih naveza, bila je jos jedna Zg trojka u Vzhodnoj ali nismo se stigli upoznati pa ne znam tko/odakle.

Skica iz Slovenskih stena je upotrebljiva ali je ona na plezanje.net bolja. Smjer je klasik. Sinisi se nakon proslotjedne avanture s Martinovicem u Steni cinio lagan i opustajuci. Meni je bio taman po mjeri: uzivanje bez stresa.




created by: zeljeznicar @ 2008-07-13 12:16:00