Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Marko Dukši
smjer: Mosoraški smjer, VI, 350m, Paklenica
foto: Neven Brajković, 03/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Lekcija iz poniznosti

From: Krešimir Klasan - [email protected]
Date: Tue, 8 Jul 2008 13:29:39 +0200

"Sve se vraća, sve se plaća!" pjevala je, nekad davno, Tereza Kesovija (ovaj podatak je pretpostavljam krajnje nebitan, pogotovo mlađim generacijama) a bogami i ja, u kasno poslijepodne, prošle subote. Zadnjih godina sve manje penjem u Alpama i priprema penjačkog uspona svela se na ubacivanje opreme u ruksak i printanja skice, jer ipak je tu iskustvo od 20 godina penjanja, a i partner će odraditi svoj dio. Na sliku stijene s ucrtanim smjerom, baci se pogled, jer tamo su penjale stotine penjača i uostalom sve je manje-više zaklinčano.

I tako, nakon definiranja cilja i vremena polaska, s Bojano Čobanićem, spremio sam se u petak, nakon povratka s posla, a sat vremena prije polaska. Fotokopiranje skice i opisa je u svoju nadležnost dobio Bojan, a ja sam pročitao izvještaj Krune i Martina, na Velebitovom sajtu, i pokušao zapamtiti ključne smjernice. E da, dogovor je bio da ćemo penjati Zmaja (koji definitivno nije bio moj prvi izbor) u Ojstrici. Vožnja je protekla relativno brzo usprkos kišovitom okruženju. Od Luča na dalje kiša je stala, ali je ponovo počela kad smo krenuli u pristupni marš, prema Klemenči jami. Veliki crveni Coca-cola kišobran učinio je taj sumračno kišni pohod podnošljivijim, a u domu i tako nije bilo puno ljudi, koje bi taj modni detalj razveselio. Kiša je posustala, a 2 Uniona su podigla raspoloženje, pred sutrašni dan D. U domu su još bili i Maja Lobnik i Borči (?) jako zabavan i sposoban slovenski navez, koji se drugi dan spremao napasti Sanje delfina, teži smjer nove generacije, u istoj stijeni, kao i mi. Jutro je osvanulo pretežno sunčano, ali i sparno. Ne sjećam se, kada sam se toliko iznojio, na pristupu do stijene. S obzirom da je Bojan već penjao u Ojstrici, pronalazak ulaza nije bio problem, a i prve dvije dužine su zajedničke s Herletovom. Nakon toga smo pratili još malo Ogrin-Omerzu pa skrenuli lijevo u Zmaja. Moram reći, da u smjeru ima dosta manje klinova, od očekivanog, iako smo na kraju zabijali samo na štandovima, a sve zahvaljujući odličnom kamenu. Do ponovnog spoja s Ogrinovim smjerom nije bilo nikakvih problema, vrijeme je bilo idealno, oko 20 stupnjeva, a stijena uglavnom suha. Uslijedio je zavoj ulijevo, pa zatim udesno, dvije dužine. Tu smo zapamtili Kruninu napomenu: "Prva dužina 55m i druga dužina 35m" kao i Martinovu: jedini štand na 2 klina. Bojan je potegnuo 30 metara po rampi i štandao, a zatim sam ja krenuo u svoj cug, kad gle iznenađenja: štand nakon 30 metara, i to na 2 klina!? Nakon kratke konzultacije, zaključujemo da treba još dalje. Štandam nakon punih 60 metara (na jednom klinu) i gledam gdje je moguć prolaz gore. Tražim čuveni klin na osmom metru, ali ga ne vidim. Dolazi Bojan i kreće dalje, tražeći neizrazitu lopu, te dolazi do detalja 5- u rampi Ogrin-Omerze. Pogledom na skicu shvatit ćete da smo bili dobrih 60+ metara iznad pravog odvojka. Penjanje, pa otpenjavanje i spuštanje po rampi, uz traženje uzelo nam je preko sat i pol vremena. U tom trenutku se nije ohladio samo moj entuzijazam, nego i moje tijelo. Bojan je iznad štanda s 2 klina suvereno odradio mokru šesticu, kroz koju sam se ja navukao, sa smrznutim prstima. Na štand sam došao prilično ponizan i s još uvijek smrznutim prstima. Pokupio sam opremu i krenuo u rampu, pa prema zajedi (naravno krivoj, od smjera Minljivost) za koju sam zamislio da je ona prava. Nakon 7-8 metara lagane rampe ukopčao sam jedan od dva klina na bridu, ni ne potrudivši se pogledati gore (gdje bi vidio seriju klinova!) nego sam fiksirao klin s gurtnom cca. 7 metara desno. Rampa je nestala i prešla u ploču, s logičnim prolazom desno gore. Tu sam opet već bio na radnoj temperaturi, a očito sam i u glavi zakuhao, jer sam samo penjao desno gore, očekujući zajedu, po kojoj se smjer nastavlja. Nakon 50-ak metara uslijedilo je otrežnjenje. Ukopčao sam se u stari klin i gledao prevjesnu zajedu s širokom pukotinom, gdje bi teško prošao, i u svojim najboljim danima, i uz pomoć cijele moje kištre tehničke opreme. Maja i Borči su nam, u prolazu, potvrdili da ću Zmaja tamo teško naći. S obzirom da sam na 50 metara petice dobio samo 10 metara visine, uz sumnjiva međuosiguranja, povratak nije bila opcija. Nakon kraće konzultacije Bojan je dopenjao do mene, nakon čega smo napravili absajl štand na 4 klina (ipak imam dijete) i spustili se u Ogrin-Omerzu. Dalje je sve bila formalnost, uz povremene kontemplacije: Kaj mi trebaju ovakva sranja? Drugi put u novu stijenu, samo uz temeljitu pripremu, a i to možda na jesen. Bio sam ljut na Bojana, Krunu, sebe, cijeli svijet. Na koga sam opravdano bio ljut (sebe) a na koga neopravdano (Bojan, Kruno) ostavljam svima na procjenu... Još jedan kratki, ali slatki (te neočekivan, jer smo imali samo skicu iz S.S.-a), detalj petice dijelio nas je od Kopinškove, koju smo dosegli oko 18 i 15.

Silaz na Klemenču jamu, piće, klopa i vožnja do Zagreba (gdje smo stigli u pola dva ujutro), dokrajčili bi i fizički bolje spremne od mene, tako da je nedjelja bila u najmanju ruku naporna.

Što sada još reći, osim da su skica i opis, uglavnom u redu. Stvar je u tome, da smo, najčešće, mi sami tvrdoglavi, i tumačimo skicu na neki svoj uvrnuti način. Neki put uopće nismo koncentrirani i više razmišljamo o 100 drugih stvari, a ne o samom usponu. Neki put reagiramo instinktivno, neki put panično, neki put guramo glavu u rupu, poput noja i žmirimo, a neki put jednostavno nije naš dan. Pouka je, kao i u stvarnom životu, dobra priprema 95% je uspjeha! I neki put vam ni svo iskustvo neće pomoći, ako je priprema bila manjkava ili loša. I ne mogu, ne spomenuti, da smo se Skulija sjetili nekoliko puta, i da se nadam, da mu je sada lakše.

Ekipo, penjite, uživajte, borite se. Stijene čekaju, sad je pravo vrijeme!

Klacko

Zmaj-Jedina trava u smjeru i to u vertikali.jpg
Zmaj-Jedina trava u smjeru i to u vertikali.jpg

Još uvijek u Zmaju-Otpenjavanje u prvoj priječnici.jpg
Još uvijek u Zmaju-Otpenjavanje u prvoj priječnici.jpg

Ogrin Omersa-Izlaz iz stijene.jpg
Ogrin Omersa-Izlaz iz stijene.jpg

Ogrin Omersa-Prečka iz Jamarske votline.jpg
Ogrin Omersa-Prečka iz Jamarske votline.jpg



created by: zeljeznicar @ 2008-07-08 13:31:00