 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Radetina Greda
From: "Kreimir Milas" - [email protected]
Date: Wed, 11 Jun 2008 12:43:40 +0200
Krenusmo oko 7h od Bille: Ana Bokulić, Sanja iz Matice, Ana Armano u prvom
autu te Gordan Budić i ja u drugom. Uz kratko stajanje u Gospiću spustili
smo se u Karlobag oko 10h gdje smo se našli sa Orsatom i popili cugu. Nakon
cuge Orsat je odveo Anu A. u nepoznato (Točila?), a mi ostali smo se vratili
do pod Radetinu gredu aka Stijena iznad Karlobaga. Nakon kratkog pristupa
(10min) pod stijenom se dogovaramo gdje će tko. Za početak Gordan i ja u Ali
G, a cure u Točno u podne. Kišica lagano rominja ali se nedamo. Vučem prvi
cug, kišica postaje KIŠA, štand, bude mi žao Gordana kaj se mora patiti u
trenjovitom detalju koji je sad skroz mokar. Brzo je na štandu i odmah
nastavlja dalje po prevjesu sa bodljikastim tramvajcima. Tak se zapikne u
prste da se ni ne moraš držat. Tu je bilo da m....frikersku, da kakve su to
ocjene, to je ziher netko visoki spital itd. Da nije nosio ruxak i ogromnu
torbu sa ogromnim fotićem prošao bi to ko od šale.Uskoro prestaje
kiša. Penjemo
još jedan cug sa kratkim prevjesnim detaljem i na vrhu se nalazimo sa Anom i
Sanjom. Absajlamo i ponovno idemo penjat nakon kraćeg odmora. Cure u Ali
G-a, a mi u TuP. Smjer lijep, samo takav! Brzo smo se popeli i odlučili da
nećemo čekat cure nego idemo u Noćni posao- također predivan smjer. Sa
drugog (zapravo 1.) štanda odvojili smo se od smjera i krenuli ravno do
uskog kamina i po njemu na vrh- varijantu smo nazvali Ručni posao. Ako netko
želi ponoviti trebat će mu jedan ili dva veća frenda, kevlarica i neki veći
čok. Na vrhu nas čekaju Ana i Sanja, absajlamo, spremamo stvari i povratak u
ZG.
Krešimir Milas
created by: zeljeznicar @ 2008-06-11 12:46:00
|
|
|
|
|
