 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
2 x 7h Obruča
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 7 Apr 2008 20:30:02 +0200
Prvi je izlet bio Zrinkina ideja i zbio se prije neka tri tjedna. Odlučila je povesti svoju ekipu s joge malo u brda, ali nekakva ozbiljnija od Sljemena i Samoborskog gorja. Opet, nije htjela niti na snijeg. Zato je dosta logičan izbor bilo nešto uz more. A ja sam, pak, poslužio kao izvor ideja i vodič. Odluka je pala za Mudnu dol, da se sve ipak ne svede na hodanje nego da bude i malo veranja, ali ne baš preambicioznog. Neke od dama uključenih u cijelu stvar malko su prigovarale (unatoč njihovoj penjačkoj prošlosti) jer su na Internetu pročitale da se sajle u Mudnoj doli ne održavaju, da prijeti opasnost od bujica, itd. No, otklonio sam im te brige i avanturica je počela. I stvarno je bilo zabavno, pogotovo na raznim, ponešto vlažnim bolderčićima u kanjonu. Etapa puta po livadama također je bila ugodna, no problemi su nastali kad smo kročili u šumske jarke jer se tamo ipak zadržao snijeg. To je bilo nezgodno jer je bio korast, pa se malo ostajalo na površini a malo propadalo, te budući da nas je nekolicina imala niske cipele. Srećom, po takvoj nam podlozi ipak nije previše trebalo do Hahlića, gdje smo se zagrijali čajem i vraški začinjenim popečcima već spomenute ex-penjačice. Kaže, iscurila joj greškom cijela vrećica nekog indijskog ždrijelopaleža (kurkumija) u smjesu. A bila je to škrta baciti. Bar smo imali nekog za zrende do kraja izleta.
Drugi se pohod odvijao pretprošlog vikenda. Kako je bio uključen i Stanko Gilić, sinulo mi je da bi ga valjalo iskoristiti za izviđanje nekog egzotičnijeg, nemarkiranog puta kojim još dotad nisam išao. A stara mi je želja bila, na Kvarneru dosta spominjani, zapadni greben Mudne doli. Stanko prihvatio, a mi krenuli. Iznenadilo me je da se zapravo radi o solidnoj i širokoj mulatijeri koja ide do nekih starih (vjerojatno talijanskih) bunkera. Put je toliko ugodan da me čudi da ga već nisu markirali. No, i bolje da nisu jer treba ostati i pokoji miran kutak samo za lokalne i ine ljubitelje tišine ili mizantrope. Kad se, pak, izbije na sam greben vidici su cijelo vrijeme sjajni: u dubinu na Mudnu dol, pa na visove Obruča i okolice Platka, te na Grobničko polje, more i otoke. Tamo se put nakratko izgubi, a zatim se dođe na usku, lovačku stazu kojom se izbije na Vidalj ili na onu ogromnu vrtaču pod Fratrom. Eh, a tamo nas je opet dočekao snijeg i to dublji negoli prethodni put. Tako nam ni gojzerice nisu bile od neke prevelike pomoći budući da nitko nije ponio gamašne. Ipak, spas je opet bio u kući na Hahlićima: u vrućem čaju, grahu i ne sjećam se čemu još.
Neven P.
Zapadni greben1.JPG
Zapadni greben2.JPG
created by: zeljeznicar @ 2008-04-07 21:06:00 / updated by: neven @ 2008-04-08 14:36:43
|
|
|
|
|
