 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Na provjetravanju
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Sun, 2 Mar 2008 20:22:48 +0100
Jedna od stvari koje ne volim kod sebe je sto sam ocajno lijen kad su u
pitanju obaveze koje me ne zabavljaju. Jedna od njih je mijenjanje pregorene
lampe u faru mog automobila. U stanju sam se voziti s pregorenim svjetlom i
uvjerit se kako je to ok. Doduse, znam da je teze uvjerit policiju pa tako i
onu granicnu. Zbog toga sam si priustio pomalo nadrealan prizor, kad sam u
noci sa subote na nedjelju oko 3.20 ujutro s tikkom na glavi mijenjao
spomenutu lampicu. Nekako mi se nije dalo da me gnjave na
granici.
Dok sam se bavio mrskim poslom, pored mene su prolazile
ogromne kolicine ljudi. Nisu se ni obazirali, ocito je izlazak bio
intenzivan. Inace, bas mi je fora to kako se ujutro dok odlazimo u Alpe da
skuziti kakva je bila protekla noc u gradu. Nekad su svi totalno nabrijani i
dobre volje dok se vracaju doma, a nekad je depra u zraku.
U svakom
slucaju, zamijenio sam lampicu i otisnuo se put Slovenije. U glavi par
ideja, oko na termometru, odlucit cu po putu ovisno o uvjetima. Uvijek
radije idem s drustvom na izlet, ali povremeno se desi da odem sam na turu.
To ima nekoliko prednosti, jedna od njih je ta da ne moram nikoga cimati da
krenemo u 3 i sitno. Druga je da onda obicno odem na turu za koju znam da cu
tesko bilo koga nagovoriti.
Nasao sam se na donjoj postaji teretne
zicare na Kokrsko sedlo. Dakle, idem na Grintavec. Nije mi
drago sto sam jedini, ocekivao sam jos poneki auto. Kad si sam, nije lose da
ima vise ljudi u blizini. Ubrzo dolazi jos jedan auto. Laknulo mi je. Uspio
sam napraviti ono sto vec godinama tvrdim da se ne moze, dosao sam prvi na
polazisnu tocku. Sick. Kasnije su poceli dokapavati i drugi automobili i na
kraju je Grintovec ubiljezio svoju standardnu vikend-kvotu posjetitelja.
Na Kokrskom sedlu me docekuje jak vjetar. Cijelim usponom do sedla
bio sam u zavjetrini i na suncu tako da nisam ni sluzio da gore tako puse.
Doduse, prognoza je upozoravala na vjetar. Sakrio sam se u zavjetrinu kuce.
Bilo mi je jasno da je u takvim vremenskim uvjetima sve smrznuto, tako da
sam odmah presao u gore-tex/dereze/kapa mod. Nisam mijenjao setup skroz do
vrha.
Na spodnjim Jamama se odlucujem za uspon kroz grapu
Jame. Hladno je, tako da snijeg ionako nece popustiti za ugodno
skijanje. Nije zurba, dakle imam vremena za grapu. Osim toga, Streha je
garant skroz smrznuta i puse, a Jame su u lijepoj zavjetrini. Skok na
prelazu u gornje Jame je dovoljno zaliven da ga prolazim bez cepina, samo uz
malo penjuckanja. Stijene su okovane u 3cm debeli pozled. Sve se sjaji kao
da sam na novogodisnjem tulumu. Korak na korak i na ulazu sam u grapu. Strma
je, tako da su na kraju radila oba cepina. Snijeg je bio smrznut, tek tu i
tamo se nadje neki tani sloj zbijene kloze, ponovo na smrznutom snijegu.
Nisam nikada vidio takve uvjete. Smrznuti snijeg je zapravo bio prekriven
slojem vodenog leda/pozleda, kao da je na njega pala kisa i smrznula se.
Super za penjanje, ali na zalost previse opasno za skijanje. Nekako sam se
nadao da bih mogao skijati kroz grapu dolje, ali nisam se usudio zbog
ocajnih uvjeta. Steta, jer grapa je fenomenalna a tragovi prethodnika
ukazuju da je proskijana nedavno. Nema veze, doci cu neki drugi
put.
U grapi sam bio sam. Vecina ljudi s kojima sam pricao nije ni
znala za tu opciju uspona. Zato je na Strehi slika bila potpuno drugacija.
Kolonica ljudi u usponu. Vjetar dere nenormalno. Povremeno tako jako da
moras zabiti cepin i kleknuti da te ne bi bacio preko grebena. Naravno, sve
je smrznuto, prekriveno vodenim ledom. Na vrhu sam bio za otprilike 5h.
Ostajem gore 10 sekundi. Vjetar me natjerao na trazenje bolje pozicije. Na
brzinu stajem na skije, ali vec nakon 20cm testnog proklizavanja zakljucujem
da danas nije dobar dan za umiranje. Naime, u cetvrtak sam dosta spontano
dao otkaz na poslu i odlucio se posvetiti svojim projektima (Vucinic ce reci
da sam otisao u privatnike) ... pa me zanima kako ce se ta prica
dalje razvijati :-) ... uglavnom, sve je bilo toliko smrznuto da nisam mogao
kontrolirati ni bocno proklizavanje. Crazy. Vratio sam se na pocetnu
poziciju, skinuo skije, stavio dereze, zgrabio cepin. Spustio sam se 200m
nize, gdje je ipak bilo malo manje vjetra pa je i led zericu popustio. Ali
doslovno zericu. Tu ponovo stajem na skije (pa nisam ih valjda uzalud nosio)
i uz maksimalnu koncentraciju odskijao do precke prema Kokrskom sedlu.
Precku sam prehodao pa nastavio spust od sedla prema sumi. Skuzio sam da se
snijeg zadrzao u grapi pod Kalskom gorom, tako da sam se prebacio tamo i
doskijao na 30min od auta. Zapravo, bilo bi 30min da mi nije trebalo jos
dodatnih 20min da se kroz rusje probijem do staze.
U totalu, jako
lijepa ali naporna tura s puno skijanja koje je danas bilo poprilicno dobro
ali je i trazilo maksimalnu koncentraciju zbog potencijalno opasnih uvjeta.
Vjetar je puhao toliko jako da mi je u jednom trenutku podigao skije koje
sam nosio na ramenu i bacio ih ispred mene. Nisam mogao napraviti nista da
to sprijecim. Jedna od prednosti ovako ranog starta je i ta da sam bio nazad
u Zagrebu vec u 17h. Sokirala su me 22 celzijevca koje sam tu zatekao, jer
vecinu dana sam proveo u gore-tex hlacama i jakni a da se nisam ni uznojio.
created by: zeljeznicar @ 2008-03-02 20:26:00
|
|
|
|
|
