 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Jos malo Strannerbacha...
From: "tomislav" - [email protected]
Date: Mon, 18 Feb 2008 17:30:14 +0100
Ovu subotu je nas 4 odlucilo jos malo popraviti ovozimski prosjek zeljeznicarevih posjeta u Strannerbach. Klacko, Danko, Tomi & ja smo, bez obzira na najavljeni debeli minus i jaki vjetar, otisli provjeriti da li su se austrijanci zeznuli sa prognozom. Nisu. Vrijeme je bilo vedro, bez ijednog oblaka, ali je temperatura oko 9 ujutro bila oko -9. Vjetric je puhao sa zescim udarima, tak da nije bila bedasta ideja ustandati se kod auta, dok se ne spremimo .
Cudno, ali nije bila guzva. Mozda su tome pridonjeli friziderski uvjeti vani, a pingvina bas i nije bilo u blizini da bi se nacekivali na standu. Tak da smo se ipak odlucili obaviti ono zbog cega smo dosli. Klacko i Tomi prvi navez - desna varijanta, Danko i ja drugi navez - ljevicari.
(Njihov izvjestaj budete (mozda) saznali od njih na sastanku).
Vjerojatno vecina onih koji penju slapove su ovog vec odavno ispenjali bar jednom. Od nas 4 je jedino Klacko bio tamo domaci. Skice koje smo nasli po vodicima i internetu se nisu pokazale previse preciznima. Slap je takav da se nema kaj fulati, samo su odnosi udaljenosti i tezine pojedinih cugova vrlo raznolike.
Ne znam koliko puta si je Danko pozalio kaj se ponudio kao moj mentor za led & Co :) . Neke stvari je bolje ne znati. Moji dojmovi su bili da sam bila uzasno spora i bilo mi ga je cisto zao kaj me nacekivao. Ali dobila sam puno toga : dobila sam priliku voditi par laksih cugova; dobila sam uze slovenskog naveza preko moje glave i mog cepina u punom naletu na led (drugo uze se uspjelo zacvoriti s nasima negdje gore iznad, tak da smo slovenac i ja imali par minuta posla, prije nego smo krenuli on dole, a ja gore). Pa sam onda dobila par ledenih gromada nekakvih austrijskih diletanata koji su nekaj kemijali iznad nas i u absajlu rusili sve na kaj su naisli.
OK, sad da se malo uozbiljim i zavrsim ovaj izvjestaj.
Slap je prekrasan. Ulazni dio je za prosetati, cugovi nisu preteski, ima jedan duzi dio na kojem nisam znala da li bi hodala, puzala cetveronoske ili penjala. Ali je slap dugackiiiiiiiiiiiiiiii ! Sjetila sam se Vukovica i njegovog komentara kad je dosao tamo negdje na pola slapa. Necu napisati, da ne bi bilo cenzure. Najljepsi cug je ( mislim ) predzadnji, koji je i jedini malo tezi, ali je za gustiranje. Jedino se tu meni javio problem manjka iskustva i kondicije za led. Negdje u pola vertikale moje tijelo je odlucilo da mu je dosta i da bi se trebalo malo odmoriti. Samo je to odlucilo na krivom mjestu!!! Ne bi ja bila ja, da nisam bolesno tvrdoglava i od nekud izvukla jos par atoma snage, da ispenjem taj komad i spasim Danka od smrzavanja . Samo kaj sam sama sebi izgledala ko da sam u slow motionu. Glup osjecaj.
Druga stvar koju sam uspjela izvjezbati je absajl. Je da sam jednom uspjela namotati uze sa prevelikim slingama. Posljedica toga je kaj mi je Danko (s razlogom) skinuo sve svece s neba. Potroslili smo bar duplo vise vremena u tom cugu, koji smo teoretski, mogli i odsetati. Ali.....Danko, piva stize u srijedu.
A htjeli smo doci natrag do auta u neko pristojno vrijeme, da nas tam ne bi cekale dvije sige u obliku Klacka i Tomija.
Trebalo nam je 7 sati za uspon i silaz. I na nase veliko iznenadenje, ove dvojce nije bilo dole. Dva velika upitnika iznad nasih glava i prva pomisao je bila - kaj im se desilo ?
Nis, Klacko je zaboravio da desni krak ima poprilicni komad setnje i onda jos koji cug iznad toga i to im je odneslo vrijeme.
Zakljucak - za ponoviti. Bez kikseva koje sam napravila. I ak me se moj mentor nije odrekao :)
Ivy
PS. Nesto me zeza moj mail...
created by: zeljeznicar @ 2008-02-18 17:31:00
|
|
|
|
|
