 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Od (T)Rudnog polja do (S)Tošca
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Wed, 13 Feb 2008 23:42:13 +0100
Prosle subote smo Kt i ja u 5 ujutro pokupili Duksija kod Crvene
crkve. Bas volim taj naziv i kontradikciju utkanu u njega (al to je
zapravo nebitno, za ovu pricu). Vec u 8 i sitno smo se nasli medju rijetkim
autima na parkiralistu kasarne na Rudnom polju na Pokljuki. Otisnuli smo se
u brdo s nekoliko potencijalnih ciljeva. Pretpostavljali smo da je opasnost
od lavina ipak nesto manja od oglasene trojke ali ipak smo razmatrali sve
opcije. Hodali smo na skijama, a nosili svu potrebnu opremu. Nista nas ne
smije iznenaditi princip.
Prijecili smo jugoistocno sljeme Visevnika
i tako si pristedili dugotrajno hodanje po cesti do Konjscice. Od tamo se
dobro vide okolni vrhovi i moze se pretpostaviti kakvi su uvjeti. Snijeg je
bio pokriven korom koja ne drzi covjeka a ispod je zapravo nepreradjen i
suh. Jedino je na mjestima izlozenim suncu ipak malo vise sjeo. Moglo se
vidjeti i dosta zapuha ali bili su uglavnom maleni i djelovali stabilno.
Grape u Visevniku su se vec otresle suvisnog snijega, lavine su ih utabale i
pripremile za uspone i spusteve. Za razliku od prosle posjete ovom kraju,
kada smo na ulazu u Centralnu usli po kamenitom skoku, ove godine je sve pod
snijegom. Gamsova grapa u Ablanci je izgledala malo sumnjivo zbog napuhanog
snijega.
Mi smo nastavili prema Jezercu, pa dalje na Studorski
preval. Vjetar je dosta jak. Sjeveroistocnjak. Nekoliko ljudi je vec na
Velikom draskom vrhu, skijaju prema dolje. Nakon kratkog dogovora ipak smo
se odlucili za najambiciozniji cilj od svih opcija kojima smo baratali.
Mislim da sam ja najvise kriv za to. Kt je bila bolezljiva i umorna, a Duksi
nije bio raspolozen za forsiranje buduci da mu je to bila prva kakti
ozbiljnija tura na skijama u alpe. Ali nisu se previse bunili.
Cim se
prijedje Studorski preval, slika se mijenja. Od brojnih turni skijasa i
planinara koji se motaju po brdima iznad Rudnog polja odjednom zadjes u
svijet u kojem nema guzve. Nakon malo petljanja (u kojem Duksiju ispada
pernata jakna zamotana u vrecicu i odlucuje se za samostalan spust u dolinu)
konacno smo se docepali vrtace pod istocnom padinom Tosca. Kt nas je
odlucila pricekati na suncu a nas dvojica smo joj ostavili visak opreme i
popeli se po grapi na Tosc. Nadao sam se da bi uvjeti moglo biti ok, buduci
da iznad nje nema nikakvih padina odakle bi prijetile lavine, zlijeb je
dovoljno dubok da stiti od vjetra a strmina je velika pa svjez snijeg odmah
iscuri dolje. Tako je i bilo. Cijelom duzinom grape bili su idealni uvjeti.
Tvrda i stabilna kloza (zbijeni snijeg). Taman da ti noga sa svakim korakom
propadne do pola cipele i stane sama od sebe. Ispred nas nije bilo tragova
ali ne bih rekao da smo isprtili grapu. Islo je bez imalo muke. Cijelim
usponom sam pazio da penjem sto vise uz rub, kako mi tragovi ne bi pravili
probleme kod skijanja.
Na vrhu Tosca (hm, to je zapravo visoravan a
ne vrh) je puhalo ko' za osvetu. Sjeo sam na pod da se malo zastitim od
vjetra dok se spremam za spust. Dolazi i Duksi. Ostavio sam mu svoj cepin,
djelomicno da njemu bude laksi silaz a djelomicno da sebi olaksam ruksak.
Uvijek me malo previse baca na ledja kad skijam u turnim pancericama a tezak
ruksak sigurno ne olaksava situaciju.
Vec s prvim zavojima na vrhu
grape stekao sam sigurnost. Uvjeti su se potvrdili kao dobri a sam vrh nije
posebno strm tako da je ipak lakse krenuti. Posto mi je ovo bio prvi
alpinisticki spust ove sezone, drago mi je da je tako. Najteze mi je kad
odmah prvi zavoj moram napraviti u skoku a jos je gore kad je to na pocetku
sezone. Strmina varira ali drzi prosjek od 45 stupnjeva. Najstrmiji dijelovi
su oko 50 stupnjeva. Nije bilo nekih tehnicki zahtjevnih dijelova za
skijanje. Tek jedno usko mjesto kroz koje sam proklizao bocno. Ostatak grape
je lijepi kontinuirani zlijeb u kojem se bez problema moze skijati. Uz par
pauzi za hvatanje daha, spustio sam se do Kt koja se smrznula cekajuci nas.
Za mnom je dosao i Duksi. Tu svi stajemo na skije i krecemo se spustati
prema Studorskom prevalu. Za razliku od grape, uvjeti su ocajni za skijanje.
Neugodna kora kroz koju se propada. Tek tu i tako se nadje neka ploca koja
ne pukne i omoguci par normalnih zavoja. U medjuvremenu se Katina rukavica
odlucila pridruziti Duksijevoj jakni u osamostaljivanju od vlasnika. Sto smo
se vise priblizavali Konjscici uvjeti su bili sve gori i gori. Na kraju smo
se toliko ispatili da smo se odlucili na povratak na Rudno polje po cesti
umjesto prijecenjem Visevnika. Nije nam se lomilo noge u sumi u ovakvim
uvjetima. I tako smo se junacki i polako vec prakticki po mraku docepali
auta. Ovu dugacku, cjelodnevnu, lijepu turu zavrsili smo u piceriji Sraka u
selu Mosnje. Da, Mosnje s kvacicom na s.
vzhodna-grapa.jpg
vzhodna-grapa-skijanje1.jpg
vzhodna-grapa-skijanje2.jpg
visevnik-grape.jpg
kt-i-marko.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-02-13 23:46:01
|
|
|
|
|
