 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Mala Mojstrovka
From: "Roman Domovic" - [email protected]
Date: Tue, 12 Feb 2008 13:50:57 +0100
Nakon trkackih i triatlonskih utrka, zazelio sam se opet planina, penjanja i
svega toga. Zapravo htio sam biti penjacki aktivan cijelo vrijeme, ali
BIVSI!!! (jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!! :-)) posao nije mi dozvoljavao
da imam slobodne vikende i praznike. Sad ih konacno imam pa se nadam da ću
cesce u akciju. Na skupstini mi je Tom spomenuo nedjeljni odlazak na Malu
Mojstrovku. Buduci da neko vrijeme nisam imao zimski pristup, rekoh idem i
ja da se malo podsjetim, jer sam se na Malu i Veliku Mojstrovku i Nad Sitom
Glavu popeo prije 5 godina, isto po zimi na Dadinom zimskom alp. tecaju.
Isli smo Tom, njegova ekipa Branka i Martin i kao cetvrti ja.Cesta za Vrsic
bila je zatvorena za promet zbog snijega, leda i opasnosti od lavina. Mi smo
se oglusili na te oznake i Tomovim autom krenuli gore. Stali smo na trecoj
seprentini na 1041 m/nv. Dvojili smo izmedu stavljanja lanaca na kotace i
pjesacenja do Vrsica. Buduci da bi nam pjesacenje sigurno uzelo barem 2 sata
i izlet bi propao, odlucili smo se za lance. Odluka je bila dobra. Ubrzo smo
dosli do Erjavceve koce, stavili opremu i krenuli. Od Erjavceve koce prema
Vrsicu moguce je samo pjesice jer je nanos snijega vrlo velik. Hodali smo 20
minuta i kad smo dosli na prijevoj Vrsic, vidjeli smo da je cesta od Vrsica
prema Trenti skroz cista i suha. Nije ociscen samo taj mali dio od koce do
prijevoja. Opasnost od lavina bila je srednja, tj. 3 i to je moguci razlog
sto nije bilo nikog zivog, ali ipak nam je takva pustos bila cudna. Vidjeli
smo samo dvoje ljudi u tecajskoj grapi, dvoje ljudi izmedu Mojstrovke i Nad
Sitom Glavo i jednog skijasa. Nakon desetak minuta odlucivanja kojim dijelom
padine cemo krenuti prema gore, krenuli smo od male kucice. Snijeg je bio
dubok i mekan, očito friski, a nitko prije nas nije isao gore, tako da smo
morali prtiti. U pocetku je jos kako tako islo, ali kad smo dosli do
pozicije da prijecimo padinu prema kuloaru, pocele su muke. U snijeg se kod
svakog koraka propadalo minimalno do koljena, ali i do guzice. Tu je Branka
odlucila odustati. Mi ostali dosli smo na vrh kuloara umjesto za normalnih
sat vremena - za dva i pol sata. Na vrhu je jako puhalo pa se i Martin
odlucio na povratak. Tom i ja presli smo na drugu stranu i jos nekih pola
sata nastavili prema gore. Na svu srecu, vjetar je odjednom stao. Buduci da
su uvjeti bili isti - dubok snijeg i mukotrpno prcenje, odlucili smo se
vratiti do koce. Da smo nastavili dosli bi do vrha po danu, ali trebalo bi
nam barem jos dva sata. Da nas ostatak ekipe ne ceka satima i jos po mraku
koji bi nas sigurno uhvatio na povratku, odlucili smo se okrenuti nazad.
Tako smo se i mi vratili bez vrha, ali ipak vrlo zadovoljni kao i ostatak
ekipe. Vrijeme je bilo genijalno, bez ijednog oblaka, a okolna brda zlatila
su se pod suncem. Nije bilo prehladno, a vjetar je puhao samo oko kuloara.
Što se mene tiće, uopče mi nije žao što se nisam popeo na vrh, to više što
sam na tom vrhu bio prije 5 godina. Ekipa, vrijeme i nabijanje konde i snage
prčenjem snijega (da, da, ima i bolja varijanta te metode za nabijanje konde
:-) ) uzbrdo, napravili su od izleta uspjeh.
Fotke se mogu vdijeti na Tomovom fotoalbumu:
http://picasaweb.google.com/tomzoricic/SLOVENIJAJULIJSKEALPEMALAMOJSTROVKA
Evo i malo mojih.
Tom u snijegu.jpg
Cesta na Vrsicu.jpg
Dubina snijega na padini.jpg
Prema vrhu kuloara (Vratca).jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-02-12 13:56:00
|
|
|
|
|
