 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Wales- penjanje ili plivanje uzbrdo
From: "Slavica Robic" - [email protected]
Date: Tue, 29 Jan 2008 01:05:16 +0000
Heeej svima!
Evo da dam i ja neki znak života, znam da je dugo bilo otkad me niste čuli
ni vidjeli (tolko da se ovogodišnji pripravnici- od kojih mi, čujem ni jedan
nije konkurencija u cendranju- pitaju tko to sad piše..)... Al eto, konačno
prvi puta otkad sam na Otoku sam posjetila brda i stijene.
Ko što naslov kaže bila sam u Walesu (Cader Idris). Išli smo tamo službeno
pa se nekolko nas odlučilo ostat, plus pridružila nam se još trojica iz
Londona te smo tako imali veselu družinu vrijednu 4 naveza. Bilo je odlično
da smo imali 4 iskusna *trad* penjača i 4 nas koji znamo svašta i ništa.
Momci su bili tolko dobri da nas povedu u planine.
Ja sam dopala jednom simpatičnom francuzu i plan je bio penjati Hybrid
ocijenjen HS (najteži cug britanski 4b, rekli mi da je to Franc 5b), no kad
smo stigli podno stijene plan se promijenio. Stijena se sjajila kolko je
mokra bila, a i već pristup po glonđama je bilo svojevrsno klizanje uzbrdo.
Jedan od naveza se ipak uputio u jedan HS smjer, jedan navez je odustao od
svojeg nakon jedno 40 minuta borbe i presao na D/VD, jedan je bio tamo od
pocetka, a mi smo prema Ericovoj zelji krenuli izmisljat svoj smjer.
Nakon ispanjenih 10ak metara, Eric je procijenio (hvaaaala mu na tome:) ) da
je ipak preriskantno. Spustili se i odlučili krenuti u nepoznato u jednu
grapu (jel se tako zove procijep između 2 stijene?? blokada mi je u glavi -
gully) kojoj nismo vidjeli vrh, odnosno krenuli smo bez spoznaje da ćemo
stić do vrha il ćemo morat odustat, a karta koju smo imali je prestajala baš
kod te grape.
Krenuli smo i završili:) Mogu samo reči da je bilo jjako lijepo i jako
mokro- na nekim dijelovima penjanje, tj, plivanje, po malim vodopadima. Pred
sam kraj naletili smo na malkice previsni komad od jendno 5 metara koji bi
da je stijena bila suha bio mačji kašalj, no ovako je predstavljao
vjerojatno jedan od najtežih detalja koje sam ikad otpenjala. I da, nismo
znali ako i to prođemo dal smo vani il dolaze nove prepreke:) Eric je popeo
ja sam se iskoprcala (tu smo koristili uže-ostalo većinom nenavezani- za
koje sam se kad su mi nogice počele kliziti na sve strane lijepo navukla).
Sve u svemu bilo je super.
Na vrhu je bilo predivno. Onaj navez koji je krenuo u smjer je na kraju
zapeo, al ono totalno. Ostali su zarobljeni jedno 20ak metaara od vrha, no
na sreću bili smo dobra ekipa i krenuli ih tražit i našli i spustili im top
rope. ne moram vam ni pričat kakve su oni dogodovštine imali za
prepričavat:)
To se desi kad se uputi u brda sa trad-erima u izdanju 2 sumanuta Francuza,
2 Kanađana, 1 Finac, 1 Britanac, 1 Južno Afrikanac i 1 ali vrijedna
Hrvatica:)
Puuno pozdrava svima sa Otoka,
Slavica
--
Slavica Robic
Pristup.jpg
Pristup2.jpg
Podno stijene 1.jpg
Stijena.jpg
Our gully (Slavi & Eric).jpg
gully2.jpg
na vrhu.jpg
Ridge.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-01-29 02:11:00
|
|
|
|
|
