penje: Marko Dukši
smjer: Mosoraški smjer, VI, 350m, Paklenica
foto: Neven Brajković, 03/2005

Originalni plan za vikend je bio uzivati dva dana u blagodatima Paklenice. Međutim, visa sila odlucila nas je u subotu ostaviti u Zagrebu. I tako, s prvotnom namjerom pjesacke ture po Gori Zagrebiensis zavrsili smo na cjelodnevnom tuneliranju podno nje…

Podjela rada je bila slijedeća: glavni akteri – Sinke, Martinović i Orsat, nadalje: svemogući – Martinović, dezurna baba – Orsat, vidljivo ojacani- Sinke, sve to zabiljezila i uredila – Maja. Ako prođu cenzuru, uratke će se moći pronaći na youtubu, a do tada par fotki dolje nize.

Nedjelju smo zapoceli u istom sastavu, Martinović, Sinke, Orsat i ja, kojem se pridruzila Lana. Ranom zorom krenusmo iz Zagreba put mora i sunca…Istra! Destinacija upitna ali s velikom mogućnosti da dan ne provedemo sami. Negdje podno Ucke dostigla nas je jos jedna mashina iz Zagreba; Ana Bokulić, Ana Armano, Trpimir i Tomislav. Crni jutarnji napitak natjerao nas na odluku  - ide se u Dvigrad!

Smješten u okolici Kanfanara, Dvigrad se pokazao kao savršen za naš 9eroclani sastav. Smjerovi su u rangu od 4b+ do 7b. Pristup stijeni cca 10 minuta (ako pogodis pravi put). Iako nas na penjalištu nije razveselilo sunce, nije nam dugo trebalo da se podno stijene razbježimo k'o rakova djeca. Stijena je bila mjestimice mokra, smjerovi relativno kratki ali zanimljivi. Posebnu počast smo odali Malvaziji 8b+, najtežem sportskom smjeru u Hrvata. Većinu vremena smo se zadržali u Sektoru A. Penjale su se 5ice i 6ice dok smo Ana A. i ja vjerno se držale 4orki. Martinovic je ofkors penjao 7ice ali on ionako ne spada u normalnu standardnu devijaciju. Pod kraj penjackog dana posebno nas je razveselio Sektor D sa smjerovima Drača i Bijeli glog (redom 5b i 5b+) koje smo nažalost prekasno otkrili.

Ni da mi netko oce pokloniti svu zimsku opremu, ne bi mogla ponoviti sve sto je popeto u nedjelju. Samo znam da broj smjerova odgovara omanjem stadu ovaca.

Vec je pao debeli mrak dok smo se dotepli do parkiranih auta. Zagreb ili Pazin, pitanje je bilo tad… Izbor je pao na ovo drugo, tako da smo vecer fino okoncali u drustvu istarskih nam kolega penjaca.

Ponovilo se, makar i po bezbrojiti put uz zvukove Boney M-a!

Pozz
Maja