 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Slapovi prošli vikend
From: [email protected]
Date: Wed, 2 Jan 2008 13:23:41 +0100 (CET)
Martinović i Siniša, Šoić i ja našli smo se u SUB u Tamaru s Brajkovićem i
Ivom. Otišli smo izviditi slapove koji su nas nakon kraćeg pristupa od
doma dočekali u relativno dobrom stanju. Naime, odlučili smo se za
Centralni slap koji je za ovo vrijeme i uzevši u obzir kolike je
horde propustio preko svojih tankih pleća taman još iz nas izmamio smješak
zadovoljstva. Budući da je Siniši to bio prvi slap, dogovorili smo da
Martinović i on krenu kao prvi navez. Marko je poveo prvu dužinu do
svijeće, Sinke za njim. Šoić je poveo prvu dužinu do Siniše gdje smo
odlučili pričekati da ovaj riješi detalj za Martinovićem. Dobro da smo
bili raspoređeni na strateškim mjestima jer se ta dužina pošteno odužila
zbog užeta koje je zapinjalo za svijećice. Upute odozgo, odozdo i sa
strane urodile su plodom i Siniša je uz jedan pad prošao detalj. Dalje sam
krenuo ja do Šojke, pa u ključnu dužinu i onda još Šojka jednu dugu do
vrha slapa. Na silazu smo našli naš dvojac već u okupaciji Desnog
slapa i pomirili se s tim da nema dovoljno vremena do mraka da ga
nakon njih i mi popnemo. Dugujete nam pivu!
Vratili smo se u dom, zamezili i najzad odvezli do Koče na gozdu gdje nas
je osim Nevena i Ive čakala ekipa u proširenom sastavu, pojačana
Vučinićem, Orsatom i Majom Škrljak koji su popeli Srečno Kekec u
Trenti. Nakon još koje runde piva pozdravili smo ih na odlasku za Zagreb,
a mi smo nastavili skupljati hrabrost (čitaj: guštirati pivo) za neku jaču
turu sljedeći dan.
Oko 20 h zabrinuta konobarica pitala nas jesu li još dvojica bila s
nama. Ma kakvi, svašta. Navodno su penjali Centralca, otišli još u
8 h. Pitali mi jel zna tko su, pa da ih zovnemo na mob. i provjerimo
što se zbiva, a ona izvadila putovnicu od našeg Dugog! U taj trenutak
Martinović se sjetio da Dugi penje s Juricom, no na mob. ih nismo uspjeli
dobiti. S pristupa smo spazili dvije wanderice iznad Levog slapa. Mislim,
jedno su u vodičima greške tipa krivog imena slapa i ispremiješanih oznaka
na fotkama (ako su ocjene tu negdje), ali ovaj "silaz" sa Centralca vuče
se još od vodiča za Vršič i nije bilo razloga da se u novom vodiču ne
ispravi. Čisti nemar iz žurbe, pa makar i ne bio jedini u toj priči.
Dakle, Dugi i Jurica popeli su slap, izašli kasno, imali samo jedno uže
(jer je pisalo da je silaz pješice) i zaglibili na očekivanom mjestu prije
spoja s Hanzovom. Marko i Neven otišli su im Hanzovom u susret i
komunicirali s njima negdje s pola puta do Hudičevog žleba, dok smo Nikola
i ja odozdo povremeno pratili razvoj situacije. Odluka je pala da pozovu
GRS i došlo je pojačanje s još jednim užetom, pa su se svi spustili onako
kako je odmah i trebalo - abseilom. Došli su u Koču na gozdu u NED, mislim
da oko pola pet.
Žešće planove za NED ostavili smo noć prije na stolu zajedno s neispijenim
pivama, tako da je nakon kasnog buđenja ostalo još zabaviti se ovako ili
onako. Odabrali smo Prednju glavu Prisojnika. Tamo sam tjedan dana ranije
spazio jedan tanki slap koji se sudeći prema nekim fotkama u vodiču i na
Netu prvi put napravio, što bi značilo prilika za prvenstveni. Ovaj put
bio je još malo deblji. Ekipa nije bila ni najmanje zainteresirana, pa sam
se nakratko odvojio samo da izvidim iza ugla jedino što se nije vidjelo iz
daleka - ulaz. Kratkoj svijeći je malo falilo da se spoji, izgledalo je
miksanje pod muss. Bliže nisam išao nego smo zajedno posjetili Prvi
slap, kojem je malo falilo, te najzad parkirali pod Drugi.
Tamo smo Sinišu i Nikolu pustili da penju samostalno, a Martinović i ja
odsolirali. U slapu smo prešli neke Talijane s kojima sam se nad
najstrmijom zavjesom zadržao dosta vremena pričajući o svemu od slapova u
Zapadnim Julijcima do Paklenice. A sve samo zato da ne produžim kraj njih
i počnem rušiti po zadnjoj dvojici dok riješavaju detalj. Kad su ga
riješili, Martinović, koji ih je pustio naprijed, došao je na red za
zavjesu. No, naše se Talijane to nije naročito dojmilo i odmah su
nastavili po krtom ledu ne brineći se o tome što će na čovjeka srušiti. Ja
sam se igrao golmana nad tom kaskadom i usput fotkao Marka. Dalje se više
nisam obazirao na Talijane.
U silazu smo abseilali najstrmije skokove, ostalo otpenjali, s time da smo
se zadržali na najstrmijem dijelu gdje je desni dio zavjese visio u zraku
i bio tanak i staklast, sav zasvijećen. To je bilo nešto što nam ni u snu
ne bi palo na pamet voditi i zato se Martinović odlično dosjetio da
postavimo top rope na taj dio i damo si oduška dok ionako čekamo naše. To
smo i učinili i, u par navrata svaki, ispustili dušu pokušavajući popeti
što napetiju, najnevjerojatniju, najtežu liniju koju smo mogli smisliti u
tom dijelu. Lomilo se sve od reda, a bilo je i opakog prevjesnog miksanja
u krušljivoj stijeni, za-bav-no do boli! :) Što je najčudnije, svaku smo
izabranu liniju poepli bez pada. Svatko bi u ovome uživao, a ono što je
najbitnije, naučili smo ponešto o ponašanju tankog leda u danim uvjetima.
Fotke uskoro, svima sve najbolje u 2008!
M.D.
P.S. Baš jučer pogledam ledne razmere na Netu i što ugledam? Aljaž Anderle
prijavio prvenstveni uspon u "mom" slapiću! ]:=! Mrzim...
created by: zeljeznicar @ 2008-01-02 13:26:00
|
|
|
|
|
