![](images/klir.gif) |
![Upozorenje](images/navi.upozorenje.gif)
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
![](images/klir.gif) |
![](images/klir.gif) |
Diplomatska misija
From: [email protected]
Date: Mon, 10 Dec 2007 23:14:19 +0100 (CET)
Ako idete u brda na tulum, ne želite da to zvuči tako "obično", a u korist
vam ide okolnost da je to posjet nekom drugom alpinističkom odsjeku, kako
to još nazvati? Pa diplomatskom misijom. :)
Malo je falilo da nas se skupi po jedan predstavnik iz RAK-a, AOM, AOV i
AOŽ. Nažalost, Veks i Tihi su bili spriječeni, ostali smo Mare i ja.
Domaćin: AO Mojstrana, na svom redovitom pregledu godišnjih aktivnosti u
Koči pri izviru Završnice (Karavanke). Naime, Mare je ostala u kontaktu od
kad su se sreli u Katmanduu i tako je valjda sve počelo.
U SUB nakon uspješnog shoppinga u Ljubljani i tijesnog bijega od kazne za
nepropisno parkiranje pred Promontanom, Mare je dogovorila s Rajkom
Lotričem mjesto nalaženja, nakon čega prvo na čaj, pa u kućni posjet dvama
zbunjenim medvjedima, a onda i u brda. Domaćini su nas srdačno dočekali u
zagrijanom domu i pala je prva zdravica za naše odsjeke. Uslijedila je i
večera, pa druga zdravica, i tako nastavak u tulumskom raspoloženju.
"Službeni" dio bio je pregled aktivnosti ovogodišnje sezone. Najprije su
se izredale domaće akcije koje je izložio njihov pročeknik Grega Berce, a
slijedio je željno iščekivani Marijin osvrt na Čo Oju. Ekspedicija je
očekivano zasjenila sve ostalo tu večer i zaslužila gromoglasan pljesak.
Nakon toga bis: lanjsko kajakarenje Jadranom, što je Mare slučajno imala
sa sobom na DVD-u. Impresivno! Što je još bilo zanimljivo je i Rajkovo
izlaganje o slovenskoj vojnoj ekspediciji Denali
2006 tijekom koje je skijao s Denalija, ali što je manje poznato, i s
jednog aklimatizacijskog vrha (Peak 12200) što je bilo puno
zeznutije. Ucrtani smjer na fotki svakako odaje dojam ozbiljnog spusta.
Tulum se nastavio u bučnom i veselom tonu, i mladi i stari na "podiju", na
šanku... Nije bilo previše ljudi, petnaestak + njemački ovčar i jedna
labradorica. Postepeno se gasio u sitnim noćnim satima, na kraju još koja
partija karti i spavanac.
Ujutro na turu, šestero nas je iskoristilo priliku. Otišli smo na Vrtaču -
po južnim flanjkama i posljednji dio po prekrasnom grebenu gdje ljeti vodi
i planinarski put. Stijene su bile zaflitane kao u Škotskoj, ponegdje i
pedanj debelim slojem inja. Na vrhu nas je dočekao čist pogled na
austrijsku stranu, malo naslikavanja i spust nekom od grapa natrag na
južnu stranu. Temperatura je bila fino u minusu, te od 15 do 50 cm
snijega, neprerađenog. Prosječna strmina ispod 45 °, ponegdje
nešto veća, za dereze i jedan cepin.
Oko 14 h vratili smo se u dom gdje je radišan i dobro raspoložen
ostatak ekipe čekao s toplim ručkom. Nakon ručka i završnog brzinskog
pospremanja doma, zahvalili smo domaćinima i oprostili se za sad, ali sa
zaključkom da treba tako i češće. Planovi se kuju, stay tuned...
M.D.
P.S. Fotke su u mom fotoalbumu.
created by: zeljeznicar @ 2007-12-10 23:16:00
|
![](images/klir.gif) |
![](images/klir.gif) |
|
![](images/klir.gif) |