 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Paklenica, vol. 2: 10.-11. studenog 2007.
From: "Ivana Krajacic" - [email protected]
Date: Tue, 13 Nov 2007 12:00:10 +0100
Povratak na mjesto zlocina. Uvod vec otprije poznat: sacica se
entuzijasta okuplja na Billinom parkiralistu. 6 je sati i lagani
minus, a sastav blago okrnjen. Okolnosti tipa fizikalnog i
meteoroloskog vremena namecu brojna pitanja o smislu i besmislu,
paradoksu 'ljetne alpinisticke skole' te prokletstvu ideje akademske
cetvrti. No, vec dva i pol sata kasnije, iza 7 gora i barem toliko
dola, uz prvu kavu i sunce na terasi kod Dinka, svijet je povratio
svoje cari. Odjednom smo mnostvo i zamor uz kavu i kolace. Nekakav je
vjetric, no hrabro se odazivamo regrutaciji. Danas je, naime, dan kada
vecinski penjemo kao prvi proslotjedne smjerove. Sretno rasporedjeni
na ulazu u park otkrivamo pustos, ljepotu lisenu proslotjedne
prenakrcanosti i buke. No, ovog je puta graju Slovenaca zamijenio
novonastali potok. Zauzimamo prve redove i prisustvujemo demonstraciji
prevezivanja i spasavanja maticara te smo upoznati s jos neznanom nam
osiguravajucom funkcijom reversa onom samozateznom. Uskoro smo
razbjezani Paklenicom. Sinkea, Maju, Ivanu i mene dopala je Tina,
otprije poznata 4 cuga, nepoznate mi ocjene, ali nista (pre)strasnoga.
No, o zivote, ovo 'prvi' bitno mijenja perspektivu poznata i
ne(pre)teska stijena izoblicuje se u glatko cudoviste 6b+, grifovi su
predaleki, nema kompleta za kojim bi najradije posegnuo, a hrabrost i
razboritost ne obitavaju na nadmorskoj visini 3+ ili su pak ostali u
Zagrebu. Ipak, zahvaljujes potoku jer mozes psovat bez zadrske. (
)
Vec po silasku dojmovi su super. Neki vjezbaju prevezivanje, neki
kavijaju, a neki vec pripremaju vecer. Opet smo kod Peke, rastezemo
satore, hrpimo hranu i pice. Neka tulum zapocne! Ono sto nitko veceras
ne ocekuje jest krstenje u povodu ispenjanog prvog alpinistickog
smjera. Iako bez krvi, inicijacija ulaska u 'klub' bila je izrazito
zabavna. Izazov se sastojao u odgovaranju triju pitanja, postavljenih
od instruktora-vodje smjera te popratna tri vise-manje bezbolna udarca
70-metarskim uzetom po guzi. Nekad su, kazu, pitanja bila ozbiljnog
karaktera sa svrhom osvjescivanja pogresaka i produbljivanja
alpinistickog znanja. Danas su se pak, u duhu postmodernizma, mogla
cuti pitanja o Uciteljevim biografskim podacima, duzini trajanja
pojedinih predavanja, o imenovanju sedam patuljaka, splitskih Kastela,
a bilo je i onih o najvisim vrhovima, imenima nasih smjerova i broju
cugova. Nedjelja je protekla mirno u penjanju uglavnom sportskih
smjerova, vjezbanju prevezivanja i sv. Bernarda. Vikend je, sve u
svemu, obavijen odlicnom atmosferom, a dodatno su nas zaduzili nasi
chefovi Igor, koji je odrzao proslotjedni renome i Davor koji je
takodjer pokazao umjesnost u kostacu s rostiljem. I sve to, dakako, uz
zahvalu instruktorima na strpljenju, pomoci i potpori.
Do srijede,
Ivana K.
IMG 1837 1 1.jpg
IMG 1849 4 1.jpg
IMG 1851 5 1.jpg
IMG 1895 9 1.jpg
IMG 1926 6 1.jpg
IMG 1955 11 1.jpg
IMG 1992 13 1.jpg
IMG 1999 14 1.jpg
IMG 2001 15 1.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-11-13 12:06:00
|
|
|
|
|
