na slici: porodica Jakopec, Vranjska draga
foto: Iva Kaštela, 11/2007

8<-------------------------------------------
Svaki tjedan dio jedan. Ovaj put pasteam sljedeće dvije kraće teme: o pomoćnoj užadi odn. zamkama, te o gurtnama. Recimo da se radi o prilično trivijalnim stvarima, a jedino što eventualno može doći kao iznenađenje je pitanje alternativnih materijala, tj. njihovih prednosti i naročito mana.

Da ponovim onima koji nisu pročitali uvod s prvim dijelom, ovi inserti *nisu* gradivo naše alpinističke škole - bilo bi suludo tražiti sve to od školaraca. Ali da može koristiti bilo kome, pa tako i njima - može.
8<-------------------------------------------

Ovo poglavlje rukopisa može se slobodno koristiti isključivo kao nepromijenjena cjelina (zajedno s ovim napomenama), te kao takvo i umnažati i reproducirati na bilo koji način, a sve to isključivo u besplatnom obliku. Nije dozvoljeno ni jedan dio rukopisa naplatiti na bilo koji način, ni reproducirati u sklopu cjeline ili kolekcije koja i sama nije potpuno besplatna.

Marko Dukši

Pomoćna užad

Pomoćna užad je tanja statička užad univerzalne namjene. Način testiranja i minimalni zahtjevi odnose se samo na promjer i nosivost (prekidnu čvrstoću), a definirani su u standardima UIAA-102 i EN-564.

promjer / nosivost
   4 mm / ≥ 3.2 kN
   5 mm / ≥ 5.0 kN
   6 mm / ≥ 7.2 kN
   7 mm / ≥ 9.8 kN
   8 mm / ≥ 12.8 kN

U penjačkom žargonu zovemo ih zamkama. Prodaju se sa koluta, na metre. Među zamkama različitih proizvođača nosivost ne varira znatno (sve su kojih 5‑10 % veće od zahtjeva standarda). Međutim, u ponudi pojedinih proizvođača su i špagice promjera 2 i 3 mm, a one nisu pokrivene standardom.

Zamke su najčešće izrađene iz najlona, pa o njima treba jednako brinuti kao i o penjačkoj užadi (vidi brigu o užetu). Uz kiseline najveću opasnost predstavljaju stare zamke u smjerovima (oštećenja zbog UV zračenja), voda, te situacije u kojima penjač bude “spušten” užetom neposredno kroz zamku umjesto kroz karabiner na njoj. Glede ovog zadnjeg, Nylon 6 ima talište oko 220 °C, pa kad zbrojite 2 i 2 rezultat je katastrofa.

Zamke promjera 6 i 7 mm najčešće koristimo za izradu sidrišta, a 5 i 6 mm za prusik. Zamka nešto duža od penjačkog užeta dobro dođe za abseil kad penjemo s jednim penjačkim užetom jer nam omogućava da njome povučemo penjačko uže nakon abseila dužeg od pola užeta. Špagice dobro dođu za izradu omče na boci za vodu i druge sitnice.

Nisu sve zamke izrađene iz najlona. Neke su izrađene iz mnogo čvršćih ali gotovo sasvim nerastezljivih materijala, obično su promjera 5 ili 5.5 mm i nosivosti 12‑18 kN. Neka svojstva ovih materijala superiornija su najlonu, a neka su i mnogo lošija, pa je s obzirom na često kritičnu namjenu zamki (npr. za izradu sidrišta) nužno poznavati sve njihove prednosti i mane (u zasebnom okviru).

Alternative najlonu

Dyneema (poznata još i kao Spectra) po kemijskom sastavu nije poliamid kao najlon nego ugljikovodik baš kao i parafinski vosak, s tom razlikom da nastaje polimerizacijom etilena u polietilen izuzetno velike molekulske mase. Slabe međumolekulske interakcije zbrajaju se duž paralelno orijentiranih lanaca, što Dyneemu čini izuzetno čvrstom – do 15 puta čvršćom od čelika. Otporna je na utjecaj vode, UV zračenja, većinu kemikalija izuzev nekih organskih otapala (čak i većinu kiselina) i mehaničko trošenje.

Međutim, Dyneema ima mnogo niže talište od najlona, oko 145 °C, te je izuzetno skliska. Ove dvije loše osobine čini je nepogodnom za vezanje čvorova. Stara preporuka je zamku povezati trostrukim umjesto dvostrukim zateznim čvorom. Time se smanjuje proklizavanje jezgre unutar plašta koje može dovesti do razvezivanja dvostrukog zateznog čvora pod opterećenjem. Dodatna otežavajuća okolnost je što krajeve zamke ne možemo zataliti kao da su od najlona, jer Dyneema odmah izgori. Rješenje je omotati 5‑6 cm kraja zamke u metalnu foliju i time spriječiti dovod kisika, zatim ugrijati kraj dok ne smekša i stisnuti ga mokrom krpom. Ostaci folije utaljene u plašt ne smetaju. No tu nije kraj priče, naime, rezultati testova potaknuti jednom novijom nesrećom otkrili su da čvor u Dyneemi, između dvije Dyneeme, ili Dyneeme i nekog drugog materijala, predstavlja ogromno oslabljenje kod dinamičkih opterećenja. To je stoga što se kod dinamičkih opterećenja čvor toliko brzo stegne da dolazi do pucanja uslijed lokalnog pregrijavanja trenjem. Zamka od Dyneeme zato nije preporučljiva ni za kakvu kritičnu namjenu.

Drugi materijal velike relativne prekidne čvrstoće do prije par godina bio je mnogo rašireniji i popularniji među penjačima – Kevlar. Čini se da je proizvodnja kevlarskih zamki obustavljena na jedno duže vrijeme, naime par godina nije ih bilo ni na američkom, niti na europskom tržištu. Možda uskoro i nestane zauvijek, a ista sudbina mogla bi zadesiti i zamke od Dyneeme. Kevlar i Technora (sličan, konkurentski proizvod) su materijali poznati pod zajedničkim nazivom aramid – proizvođači zamki su ih i tako znali označavati. Aramid je skraćeno od aromatski poliamid, što znači da materijal neizbježno ima i neke osobine slične najlonu. A te su neotpornost na UV zračenje, kiseline i vodu. No Kevlar je oko 5 puta čvršći od čelika i otporan na relativno visoke temperature (nema talište, no počinje se raspadati iznad 400 °C). Otporan je i na mehaničko trošenje. Nemoguće je zataliti krajeve kevlarske zamke, pa se neki snalaze umakanjem kraja u kontaktno ljepilo – apsolutna nužnost. I opet, umjesto dvostrukog zateznog čvora obavezno se koristi trostruki.

I Dyneema i aramidi imaju još jednu vrlo nezgodnu lošu osobinu, a ta je da im čvrstoća drastično pada ponavljanim presavijanjem. Testovi pokazuju da najlon nema tu manu, što je još jedan razlog (uz mnogo pouzdaniji čvor) za preferiranje najlonskih zamki.

Gurtne

Gurtne ili gurte su kao što im i ime kaže (trake na hrvatskom) plosnati komadi najlona poput zamki. Kao i zamke, prodaju se s koluta i također nisu sve nužno najlonske. Međutim, gurtne od Dyneeme (s koluta) su vrlo škakljiva tema jer trenutno nema čvora kojim iz gurtne možemo napraviti omču, a za koji se zna da drži tako sklizak materijal. Gurtna bez omče je pak beskorisna jer njene slobodne krajeve ne možemo nikako ukopčati. Praksa pokazuje da savršeno uredan i zvjerski zategnut kravatni čvor ipak drži u Bealovim Dyneema gurtnama (jedine s koluta za koje znam), no to i lakoća s kojom se krajevi tih gurtni zatale na plamenu govori da se možda i ne radi o čistoj Dyneemi, nego o mješavini Dyneeme i najlona.

Testiranje i nosivost gurtni pokrivaju standardi UIAA‑103 i EN‑565. Širina i debljina gurtne nisu bitne, no propisan je način označavanja gurtni uzdužnim prugama na jednoj strani gurtne, a ovisno o njenoj nosivosti.

broj pruga / nosivost
           1 / ≥ 5.0 kN
           2 / ≥ 10.0 kN
           3 / ≥ 15.0 kN
           4 / ≥ 20.0 kN

U praksi, rijetko moramo procjenjivati nosivost na temelju broja pruga jer kad kupujemo gurtnu pročitamo i njenu deklariranu nosivost, a ako je pronađemo, ionako je nepouzdana jer ne znamo što je sve prošla. Tako da ova tablica neka posluži samo kao orijentir o nosivostima koje od gurtni možemo očekivati. Najčešće gurtne su one s dvije i s tri pruge.

Širine najlonskih gurtni kreću se u rasponu od oko 1.5 cm do 5 cm (ipak, nisam čuo da danas itko koristi šire od oko 2.5 cm), dok su gurtne od Dyneeme očekivano uže – 12 mm i 15 mm.

Gurtne dolaze u dvije varijante – puna i cjevasta. Prve su tvrđe i manje su podložne cufanju, dok su druge mekše (lakše se vežu) i moguće otpornije na rezanje preko oštrog ruba.

Vjerojatno najveća prednost gurtni pred zamkama je ta što se osim sa koluta prodaju i već sašivene u zatvorene omče, najčešćih dužina (spljoštene omče) 60 cm, 120 cm i 180 cm (tzv. jednostruka, dvostruka i trostruka – prema načinu prebacivanja preko ramena). Testiranje i minimalna nosivost svih oblika tvornički spojenih omči, a to su još uvijek samo šivene gurtne, definirani su standardima UIAA‑104 i EN‑566. Minimalna dopuštena nosivost prema oba standarda je 22 kN, što ih čini odličnim za izradu složenih sidrišta. UIAA standard ima i dodatne zahtjeve glede kontrastnosti boja šavova i same gurtne. Širine šivenih najlonskih gurtni kreću se od blizu 1.6 cm do oko 2.5 cm, a onih od Dyneeme od 6 mm do 14 mm.

Šavovi su vrlo pouzdani i eliminiraju potrebu za vezanjem kravatnog čvora. Kravatni čvor voli se razvezati tijekom upotrebe čak i kad je gurtna najlonska. Čvor u gurtni od Dyneeme s koluta očito je predviđen od strane proizvođača. Sasvim je druga stvar sa šivenim gurtnama – proizvođač slobodno upotrijebi i vrlo sklizak materijal jer ga ionako šije. Trebamo li razrezati šivenu gurtnu i svezati je oko nečeg (primjerice da bismo s nje abseilali), to smijemo učiniti samo s najlonskom gurtnom, ne i s gurtnom od Dyneeme. Tako bar tvrde priznati penjački autoriteti, no ja bih još dodao – osim ako smo u neprilici u kojoj je taj rizik opravdan. Ipak, imajmo na umu to da čvorove u Dyneemi čak i kad drže, zbog njena niska tališta treba izbjegavati.

O gurtnama se brinemo kao i o užadi i zamkama.