 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Vela Peša
From: "maja petković" - [email protected]
Date: Mon, 22 Oct 2007 11:27:54 +0200
Vela Peša
Trio gušt (sunce,bura,snijeg)
Vela Peša....odakle da počnem, najbolje od početka. Kako vremenske prilike
od početka škole ne idu u našu korist, ni ovaj izlet nije bio iznimka. Otpao
je Klek pa Kalnik i eto nam Vele Peše. Polazak je bio u 7h s parkirališta
Bile. Dolazim ja oko 6.50, gledam i nigdje nikoga pa se počnem misliti
koliko sve Bila ima u gradu..možda sam ja na krivoj..ma nemoguće kada ono
tri hrabra čovjeka mašu mi iza zamagljenih stakala. Ekipica se pomalo počela
skupljati, nakon što je prošla akademska četvrt krenuh mi za V.Pešu. Vani
sunce, malo ledeno put pred nama i eto prvog stajanja na pumpi u Ravnoj
Gori. Pumpa puna ljudi, ali našlo se mjesta za popiti kavicu. Nakon pauze
nastavili smo put za V.Pešu. Kako je dionica autoceste K.-0. bila zatvorena
morali smo skrenuti ( neću sada pričat gdje je tko skrenuo) uglavnom svi smo
stigli kod lijevog skretanja za makadam, zatim još 7-10 minuta vožnje autom
i tu smo. Vani bura dere i naravno sunce sija.
Brže bolje smo se zabundalli i krenuli put stijene, ali na putu do umjesto
gore smo otišli dole na svu sreću nismo daleko zaglibili pa nazad. I tako
hodaš, misliš se da će stijena možda bit u zavjetrini pa će biti bolje kada
ono šipak...još gora bura suuuper.....a šta sada? Produžili smo malo naprid,
skrenuli iza ugla i našli utočište kakvo takvo, a sad počinje prava stvar.
Za početak ponavljanje čvorova ( napomena: s rukavicama baš i ne ide
najbolje, ali bez njih pa.....ledara). Nakon čvorologije ekipica se
podjelila. Neki su bili na Sv.Bernardu, neki na pravljenju štandova, neki na
klinovima, čokovima, heksovim i frendovima a neki na absailu pa onda
rotacija. Na Sv.Bernardu je bilo zanimljivo među ostalim kada napraviš
većinu posla i dođe onaj dio kada trebaš vući partnera, eh pa taj dio baš i
nije glatko išao (priprema penjačkog upona:odabir partnera). Nakon
Sv.Bernarda je moja malenkost s Orsatom zabijala klinove, ali smo ih
zabili...Postavlja se pitanja kako znati da je klin dobro zabijen? Kada ga
poslije toga vadiš 10 minuta i usput mala digresija, zahvaljujući tom sam
upoznala većinu tehnika vađenja klina.
Absail je bio ok, osim jednog drveta koji se nekim čudom našao na sredini
puta, ali dalo ga se zaobići. Oko neke ure cca. 14h usljedio je ručak,
degustacija kulena, lješnjaka, suhih banana. U međuvremenu dok smo pričali i
jeli iz daleka se počela približavati bijela "zavjesa" ili oblaci snijega.
Brže bolje smo se bacili na posao, mene je čekao štand i taman po završetku
eto nam snijega i brže bolje smo skupili opremu, nažalost ne svu jer su 2
klina izgubljena ( ništa u životu nij jeftino pa tako niti klin) zaputili
smo se put planinarskog doma na Platku. Zauzeli smo 4 stola, naručili spizu
kao npr. fažole s kobasicom i dobro se najeli. Poslije svega Orsat nam je
održao malo predavanje o komunikaciji u stijeni, klinovima, štandovima... i
tako smo završili izlet s nadom da ćemo sljedećeg vikenda penjati.
Do tada za kraj jedna izmjenjena izreka "Vjera u vrijeme i bratsko
strpljenje"!
Pozdrav od Maje
--
Maja
created by: zeljeznicar @ 2007-10-22 11:31:00
|
|
|
|
|
