 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Ljeto u Paklenici
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Tue, 9 Oct 2007 10:22:27 +0200
Evo odmah u glavu:
SUBOTA - kiša poremetila planove za duže smjerove tako da smo Davor K. (AO Velebit) & I hrabro krenuli u Sjeverno rebro jer nam je prvi pao na pamet da iz njega najbrže i najlakše možemo zbrisati van u slučaju nevere. Odlična procjena jer nas je u zadnja 2 cuga pomeo vjetar tako da smo ga doslovno protrčali prije nevere i kiše. Bježimo jedva suhi Dinku na kavu i nakon smirivanja se vraćamo u park i redamo sportske do mraka i iznemoglosti.
NEDJELJA - Ujutro se sastajemo kod Dinka na kavi sa Klackom i Hrvojem. S obzirom na ljepše vrijeme ali žestoku buru Klacko nam preporuča nezaspitani smjer Tinkara, prvi do njihovog Giorgia. Pošto smo kratki sa opremom za takav smjer posuđujemo je od idejnih začetnika i krećemo svaki u svoj smjer. Smjerovi imaju oko 280 m, težine VI - . Nama se naš svidio iako se vidi da nije često penjan pa ima malo obraslih dijelova ali ploče su oštre i prekrasne. Hvala Klacko na savjetu! Ne znam kako bi izgledalo penjanje u nekoj drugoj stijeni jer je naša bila zaklonjena od bure iako je mene u jednom naletu doslovno otpuhalo pa sam se par sek zalijepila na stijenu. Čekamo se na vrhu, vraćamo posuđenu opremu i pozdravljamo jer Klacko i Hrvoje idu još u Akademski, a mi u Danaju. Malo nam je čudno zašto u cijelom Stupu nema nikoga ali kad smo se približili ulazu bilo nam je jasno da bi nas bura na vrhu pomela daleko, daleko...možda taman za stol kod Dinka na lignje i kavu. Odustajemo od Danaje i ostavljamo je za drugu priliku i pada dogovor da se selimo na Dabrove na Velebitaški kamp. Nakon što napuštamo asfalt na skretanju za ravne Dabrove ulazimo u zonu sumraka - magla i noć, vidljivost par metara nam omogućava da vidimo zečeve koji nam uporno skaču ispred kombija kao da se hoće ubiti. Nakon nekih lutanja po makadamima napokon oko 20.30 izlazimo pred dom u rupi Ravnog Dabra. Radimo brzu re-dehidraciju i malo se družimo sa veselom ekipom iz Velebita i našim Željezničarcima. Čujemo od njih da je za penjanje bilo prilično hladno što i sami dobro osjećamo.
PONEDJELJAK - Nakon ne baš ranog buđenja, mijenjamo plan i ubrzo se evakuiramo sa Dabrova jer je vani tako hladno uz jaku buru i nemamo strpljenja čekati da se stijena ugrije. Krećemo put - pogodite čega ???? I opet po 3. put u izboru za najbolju destinaciju vikenda pobijedila je opet Paklenicaaaa :-) !
Tamo 15-tak stupnjeva više nego na Velebitu (Dabrovima), bonaca, ljeto....Šaljemo poruke našima da dođu u Paklu na grijanje. Krećemo u Barba Antin i samo ukratko mogu reći: najružniji, najneosiguraniji i najnelogičniji (orijentacijski) podcijenjeni smjer koji sam ja ikad penjala ! Fuj, fuj, fuj !!! Cijelo vrijeme ga ispresijecaju "Zimski cvijet" i "Izgubljena djeca" koji su bajka za ovaj glupi smjer !!!
OPASKA: Ovo je naravno moje i od mog partnera subjektivno mišljenje...ne znam, možda smo bili umorni, možda očekivali ljepši smjer u tom sektoru ali ovo je bilo poražavajuće !!! Ne znam da li bi više izdvojila (The best of ) "lijepu" prečnicu u 2. cugu ili 1 spit u zadnje 3, 4 dužine, koji je na mjestu gdje uopće nema smisla ili klimajuće klackalica-glonđe i sitni sipar kao na plaži koji pada po drugom penjaču. Prvi puta od kada penjem nam je palo na pamet pobjeći iz smjera na bilo koji način ali nam ponos to ipak ne bi dao. Davor je zaključio da autor-i smjera nisu sigurno voljeli penjanje :-), a sprema se i dati i svoj osvrt na Velebitaškom forumu. Kad mi je Klacko odgovorio da je smjer simpa nisam više bila sigurna ko je u cijeloj priči lud (sorry Klacko) !!!!???
I zaključak : 2 lijepa dana u Paklenici potpuno je zasjenio 3. dan sa Barba Antinim !
PP Iva
created by: zeljeznicar @ 2007-10-09 10:26:01 / updated by: marko @ 2007-10-09 11:07:26
|
|
|
|
|
