penje: Dragutin Vdović
smjer: Mosoraški smjer, Paklenica, VI, 350m
foto: Marko Dukši, 03/2005

Stjecajem okolnosti ili možda vođen providnošću, prošlog ponedjeljka našao sam se u Skopju. Već po dolasku počele su se nizati vrlo zanimljive scene poput starih, kod nas već odavno zaboravljenih Trabanata, Zastava i Lada, za čije vozače prometni propisi kao da i ne postoje. Vožnja u 4 trake, iako postoje samo dvije, i prolazak kroz crveno, sasvim su uobičajena pojava. Taj prometni kaos dodatno začinjavaju zaprežna kola, razne home-made izvedbe motora, ali i pokoji Porsche ili Mercedes. Slična situacija je i sa dućanima. Ima svega, od buvljakolikih štandova i pazara do najsuvremenijih šoping centara, poput nedavno otvorenog Avenue Malla. U svakom slučaju, vrlo zanimljiva kombinacija starog i novog, istoka i zapada, divljeg i pitomog, koja se jednom riječju zove – Balkan.

Dan, dva mi trebalo da se smjestim, obavim što sam trebao i razgledam grad, a u srijedu sam se našao s Miroslavom tj. Mikijem, svojim makedonskim vodićem, koji je također kačuvač iliti penjač po naški. Plan je bio proći i vidjeti što više u ovih par dana koje sam imao na raspolaganju. Najprije smo krenuli na Matku, vrlo poznatu i zbog relativne blizine Skopju omiljenu destinacija lokalnih planinara i penjača. Obuhvaća kanjon rijeke Treske, koju okružuju stijene visoke i do 200m. Nakon polusatnog pristupa, popeli smo po jedan kratki smijer za zagrijavanje i usklađivanje komunikacije, a zatim smo ušli u tzv Otmarov smijer, koji je dobio ime po slovenskom alpinistu koji je u njemu izginuo. Smijer je lijep, osobito drugi i treći cug, dok je prvi prilično krušljiv i slabo osiguran. Nakon Otmara popeli smo još jedan smijer, koji je ime dobio po autorovom živopisnom nadimku Cigo (bog zna zašto :-). Oba su smijera duga nekih 170m, na nekim mjestima prilično krušljiva i široko razmaknutih klinova, pa ostavljaju klečki, a pomalo i alpski dojam.

Veći dio drugog penjačkog dana smo proveli na lokaciji Pilav Tepe, koja je meni posebno "sjela". Stijena je niža, kompaktnija, a teža mjesta imaju i spitove. Jedini problem predstavlja mahovina koja pokriva dobar dio stijene i zadaje muku, posebno na lakšim mjestima gdje nema međuosiguranja. Znalo je biti prilično napeto. S obzirom na relativnu kratkoću (do 100 m), uspjeli smo ispenjati tri smijera: Mladina, Bozo i Dva Roberta.  Bozo je bio poseban užitak, čvrst i kompaktan smijer, izvrsno osiguran, s detaljem VI+ u poluprevjesu, svega 5m od zemlje. Ma divota! 

Istu večer odvezli smo se do Demir Kapije, gradića čije ime potječe iz osmanlijskih vremena. U prijevodu znači željezna vrata. Prespavali smo gotovo pod stijenom, jer smo planirali rano ući u smijer. No, potvrdilo se pravilo da su planovi tu da se izjalove. Nakog obilnog doručka, zadržali smo se dosta kod auta, a i puno vremena nam je otišlo na pristup, koji je jaaako gadan. Prvo valja proći kroz prometan tunel bez pješačke staze. Ako se to preživi, slijedi traverza od parsto metara. Na nekim dijelovima postoje klinovi i sajla vrlo sumljive kvalitete, a svaki eventualni pad bi završio u Vardaru, koji je ovih sušnih dana imao nizak vodostaj, tako da bi zapravo pad u Vardar predstavljao sreću u nesreći. Dosta smo se potrošili na pristupu, ali najgori dio je tek slijedio. Uvjerio sam se da Demir Kapija uzalud ne slovi kao najtopliji makedonski grad, jer toga je dana pržilo kao usred ljeta, iako je već bio deseti mjesec. Kasnije smo saznali da je bilo čak 35 stupnjeva. Svi su smjerovi na jugoistočnoj strani, pa tako i Polžav, koji smo napikirali. Sa samo pola litre vode po glavi, dehidrirali smo već nakon drugog cuga. Bogovski smo se namučili, posebno sa zadnjim cugom koji je bio nešto teži, a u namjeri da što prije pobjegnemo sa sunca, obojica smo se latili anuliranja. Spust također nije baš slavno prošao. Naime, budući da ne postoji nikakva markirana staza, morali smo se probijati do ceste kroz makiju i klekovinu dobrih sat vremena, također na suncu. To nas je toliko potrošilo da smo daljnji plan da odemo na Ohrid otkazali ili bolje rečeno odgodili za neki drugi put, i vratili se nazad u Skopje. Sve u svemu, jako lijepo i vrijedno za vidjeti. Do javljanja! Golem pozdrav od Skopje!!

Trpimir