na slici: Trpimir Jakovina
gdje: smjer Nina VI+, 170m, Matka, Makedonija
foto: Miroslav Ristovski, 09/2008

From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 10 Sep 2007 11:28:01 +0200

Vesela i dobro raspoložena četvorka u sastavu Marko V., Orsat, Branimir (AO Velebit) i aj krenuli smo u subotu predvečer preko Italije do Austrije - točnije do stijene Soneck koja spada u skupinu Lienzer Dolomita. Nakon cca 370 km i oko 4,5 sata vožnje oko ponoći smo zalegli u/oko auto i bager koji se nalazi u Tuffbadu. Misleći da se radi samo o nekom blatnom parkiralištu za polaznu točku ujutro smo se iznenadili kad smo vidjeli kako takva selendra ima fancy-šmensi hotel i prekrasne apartman-kućice. Nakon kavice uz potok krećemo tražiti stijenu, sunce (po noći brrrrr) i naš ciljani smjer "Solaris".

Nakon pristupa od nešto manje od 45 min kako piše u vodiču i nekoliko prelaska lijepe alpske rječice dolazimo pod stijenu i svi se slažemo u jednom "pa ovo je strmo i visoko" - ali nam isprintana slika potvrđuje da je to naša stijena. Branimir i ja krećemo prvi i već na početku nam je jasno što znači 5+ plus dvije drvene cjevanice umjesto ruku koje se lede u dodiru sa stijenom - smjer je okrenut NW. Iza nas dolazi trojka koja nakon što vidi mene kako visim ko šunka i pušem u ruke da se odlede - barem na detalju ubrzo napušta i odustaje od mjesta zloćina.....he, he ostajemo sami J i baš smo sretni jer je silazak iz smjera abseil i baš nam se ne da skakati nekome po glavi ili se družiti u sedmero na nekom visećem štandu. Smjer ima 390 m, zaspitan je dobro, sami detalji na početku i izlasku iz smjera drže opravdanom ocjenom 5+, a između toga ima i lijepih ploča i nešto manje krušljivih dijelova od klasičnih Alpa - sve u svemu zanimljivo i lijepo, naročito kad izađete na sunce koje nam je tako trebalo da se odledimo. Ambijent i pogled sa vrha predivni, jedino klekovina za abseil ne ulijeva povjerenje na prvi pogled ali drži - mi smo malo pojačali štand (slika 62). Abseil ima 9 ili 10 dužina, naravno sa duplim užetom.

Umorni ali zadovoljni za povratak smo odlučili rutu preko Plockenpassa - Passo Carnia da malo napasemo oči Karnijskim Alpama za ubuduće. To nas je "koštalo" nekih 400 km do Zagreba koji su brzo prošli uz zvukove Hare Krishne i neiscrpnih Orsatovih viceva u autu.

PP Iva

Tumačenje slika ;)

1 - orijentir za spavanje
3 - dečki čuvaju bager preko noći
10 - fancy dečli austrijskoj inn penjačkoj špici
18 - Orsat u 1. cugu
31 - moj partner na djelu
42 - Marko
62 - živući štan na vrhu smjera za abseil