Fotografski kutak: slike s penjanja.

Tko: Gamsi čuvari
Gdje: Luknja, na putu za Razor
Foto: Rene Lisac, 11/2011

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Zacukrani DKV

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 20 Aug 2007 17:34:01 +0200

Sinisa i ja smo u subotu navecer zaglavili u koloni na autoputu prema Bregani. Imao sam u glavi da bi trebalo ici na mali prijelaz ali nije mi palo na pamet da ce guzva biti tolika da cemo se 1h drgljati do izlaza s autoputa. Osjecao sam se ko kreten. Krenuli smo dosta kasno i nisam bio bas sretan s cinjenicom da trosimo vrijeme na taljiganje u koloni u mjesto na spavanje u Krmi. U jednom trenutku me ulovila panika da ce se ova guzva nastaviti kroz cijelu Sloveniju i da bi bilo pametnije promijeniti destinaciju ... vec smo se dogovorili da preko Zidanog mosta odemo u Logarsku ali onda sam skuzio da je na cesti zapravo sasvim ok situacija i da je jedino sranje na vratima Schengena. Nesto iza ponoci smo konacno krmili na kraju ceste u Krmi.

Jedva sam se probudio u 4.30. Dvadeset dana uzivanja u bojama turizma me je ocito razmazilo. Nekako sam se ipak natjerao na ustajanje i u 5 smo s lampama na glavama setali prema stijeni Velikog draskog vrha. Vec tri godine mi je DKV visoko na listi zelja ali nikako nisam uspjevao naci partnera. Uvijek bi zavrsili negdje drugdje a taj smjer ostavili za drugi put. Srecom, Sinisu nije trebalo dugo nagovarati ...

Za dobro jutro smo zagrizli u strmu zajedu. Opis kaze da tezina ide od IV do V i ova mi se ucinila kao logican odabir. Jedna pored druge su naime 3 zajede. Za prvu sam procijenio da je preteska, druga je bila mokra i tako sam zavrsio u poprilicno paprenom slabo opremeljenom cugu. Dok sam kuckao stand sa sipara ispod stijene nam je simpaticni lokalac doviknuo da ako penjemo DKV onda bi bilo dobro da potegnemo jos malo gore pa skrenemo lijevo. Poslusali smo ga i nakon 2 cuga konacno dosli kamo smo se namjerili. Ispalo je da smo si zasecerili uspon s prvim duzinama Trziske. Nastavili smo po DKV-u koji je ipak puno bolje opremljen od onog sto smo penjali do tada ali niposto nije lagan. Petice su konkretne i meni je smjer bio poprilicno tezak. Tezina je konstantna tako da se trebalo fajtat all the way.

U jednom trenutku smo malo zabluzili jer nikako nismo mogli skuzit gdje je crni kamin po kojem je trebalo nastavit. Previsi iznad glave mi se nisu svidjali a nazad vise nismo mogli bez kompliciranja. Nakon malo vrludanja i gubljenja vremena opet smo na pravom mjestu. Moram priznat da mi je laknulo. DKV je vjerojatno najlaksa linija u ovom dijelu stijene a i on je sasvim solidno strm. Nije mi se improviziralo.

Nakon dobrih 8h razvezujemo se u grapi pod vrhom. Tamo srecemo simpa slovence s pocetka price. Kazu da se zovu Rok i Petra i da su iz Bohinja. Izasli smo skupa iz stijene, pojeli nesto i onda su nam pokazali super varijantu silaza. Umjesto tabananja oko Tosca, poveli su nas grebenom na njegov vrh i onda bespucem direktno na Bohinjska vratca. Krace je barem pola sata a i puno zabavnije od beskonacnog cipelcuga. U ugodnom drustvu je silaz prosao brzo. Ispalo je da se Rok preziva Zalokar a pokazao se sjajnim vodicem i poznavateljem Krme s nevjerojatnim entuzijazmom da odgovori na sva nasa pitanja.

DKV bih preporucio svima s nesto iskustva u alpama. Nije skroz pocetnicki ali je lijep smjer. Strmina i eksponiranost ne popustaju do pred vrh. Svidja mi se sto je penjanje ujednacene tezine u kvalitetnoj stijeni. Treba vam konda. Ja sam danas sasvim solidno umoran.

hashishar.jpg
hashishar.jpg



created by: zeljeznicar @ 2007-08-20 17:36:00