 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Zacukrani DKV
From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 20 Aug 2007 17:34:01 +0200
Sinisa i ja smo u subotu navecer zaglavili u koloni na autoputu prema
Bregani. Imao sam u glavi da bi trebalo ici na mali prijelaz ali nije mi
palo na pamet da ce guzva biti tolika da cemo se 1h drgljati do izlaza s
autoputa. Osjecao sam se ko kreten. Krenuli smo dosta kasno i nisam bio bas
sretan s cinjenicom da trosimo vrijeme na taljiganje u koloni u mjesto na
spavanje u Krmi. U jednom trenutku me ulovila panika da ce se ova guzva
nastaviti kroz cijelu Sloveniju i da bi bilo pametnije promijeniti
destinaciju ... vec smo se dogovorili da preko Zidanog mosta odemo u
Logarsku ali onda sam skuzio da je na cesti zapravo sasvim ok situacija i da
je jedino sranje na vratima Schengena. Nesto iza ponoci smo konacno krmili
na kraju ceste u Krmi.
Jedva sam se probudio u 4.30. Dvadeset dana uzivanja u bojama turizma me je
ocito razmazilo. Nekako sam se ipak natjerao na ustajanje i u 5 smo s
lampama na glavama setali prema stijeni Velikog draskog vrha. Vec tri godine
mi je DKV visoko na listi zelja ali nikako nisam uspjevao naci partnera.
Uvijek bi zavrsili negdje drugdje a taj smjer ostavili za drugi put.
Srecom, Sinisu nije trebalo dugo nagovarati ...
Za dobro jutro smo zagrizli u strmu zajedu. Opis kaze da tezina ide od IV do
V i ova mi se ucinila kao logican odabir. Jedna pored druge su naime 3
zajede. Za prvu sam procijenio da je preteska, druga je bila mokra i tako
sam zavrsio u poprilicno paprenom slabo opremeljenom cugu. Dok sam kuckao
stand sa sipara ispod stijene nam je simpaticni lokalac doviknuo da ako
penjemo DKV onda bi bilo dobro da potegnemo jos malo gore pa skrenemo
lijevo. Poslusali smo ga i nakon 2 cuga konacno dosli kamo smo se namjerili.
Ispalo je da smo si zasecerili uspon s prvim duzinama Trziske. Nastavili smo
po DKV-u koji je ipak puno bolje opremljen od onog sto smo penjali do tada
ali niposto nije lagan. Petice su konkretne i meni je smjer bio poprilicno
tezak. Tezina je konstantna tako da se trebalo fajtat all the way.
U jednom trenutku smo malo zabluzili jer nikako nismo mogli skuzit gdje je
crni kamin po kojem je trebalo nastavit. Previsi iznad glave mi se nisu
svidjali a nazad vise nismo mogli bez kompliciranja. Nakon malo vrludanja i
gubljenja vremena opet smo na pravom mjestu. Moram priznat da mi je laknulo.
DKV je vjerojatno najlaksa linija u ovom dijelu stijene a i on je sasvim
solidno strm. Nije mi se improviziralo.
Nakon dobrih 8h razvezujemo se u grapi pod vrhom. Tamo srecemo simpa
slovence s pocetka price. Kazu da se zovu Rok i Petra i da su iz Bohinja.
Izasli smo skupa iz stijene, pojeli nesto i onda su nam pokazali super
varijantu silaza. Umjesto tabananja oko Tosca, poveli su nas grebenom na
njegov vrh i onda bespucem direktno na Bohinjska vratca. Krace je barem pola
sata a i puno zabavnije od beskonacnog cipelcuga. U ugodnom drustvu je silaz
prosao brzo. Ispalo je da se Rok preziva Zalokar a pokazao se sjajnim
vodicem i poznavateljem Krme s nevjerojatnim entuzijazmom da odgovori na sva
nasa pitanja.
DKV bih preporucio svima s nesto iskustva u alpama. Nije skroz pocetnicki
ali je lijep smjer. Strmina i eksponiranost ne popustaju do pred vrh. Svidja
mi se sto je penjanje ujednacene tezine u kvalitetnoj stijeni. Treba vam
konda. Ja sam danas sasvim solidno umoran.
hashishar.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-08-20 17:36:00
|
|
|
|
|
