 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Roštilj na Prisojniku
From: Marko Dukši - [email protected]
Date: Sat, 18 Aug 2007 20:45:15 +0200
Kruno i Žac, te Erceg i ja iskoristili smo srijedu i četvrtak za pobjeći
u Alpe.
Prvi dan smo zajedno otišli u Tapetu, smjer bračnog para Relja u
južnoj stijeni Prisojnika. Pristupa ima 1h30, smjer je 250 m visok,
ocijenjen s V+/IV, no ipak je lakši. Zaspitan je na rijetko, no dovoljno.
Nije tipičan alpski smjer, no lijep je na svoj način. Kad sam doma provjerio
u karton kad sam ga prvi put penjao s Klackom, otkrio sam da je to bilo
15. 8. 2004. dakle, na isti dan točno prije 3 godine. :)
Trebalo nam
je sat i pol za cijeli smjer, nakon čega smo se malo sunčali i
promatrali lude
jedriličare kako umjesto da uživaju u letenju visoko, uživaju u letenju
zaista nisko. Svatko je lud na svoj način. Neki Slovenci su bili popeli
smjer
u koji smo se sljedeće spremali, pa smo ih pitali kakav je, rekli su lijep,
rijetko spitan. Kad su stigli Kruno i Žac, pitali smo ih hoće li i oni s
nama.
Radije su otišli na pivo jer su za sljedeći dan planirali Hudičev
steber.
Sišli smo pod smjer Fokn u okn koji je lijevo od Tapete, istih
autora. Također nešto lakši od nazivnih V+/III, 200 m. Prolazi dijelom
stijene koji odozdo ne izgleda kao da se njime može povući išta vrijedno
penjanja, no ispalo je da je smjer u dijelovima još i ljepši od susjednog!
Uglavnom ploče i škrape. Za 45 min bili smo na vrhu i krenuli dolje jer
smo već bili uhvatili i previše sunca za jedan dan. Od tuda i naslov. Nakon
pive na Vršiču, svi smo se spustili do Koče na gozdu, na večeru i opet po
pivama, gdje smo najzad i zakrmili.
"Vražji" navez se digao rano, Erceg i ja smo si guštnuli kasno dizanje.
Otišli
smo opet pod južnu stijenu Prisojnika, ovaj put malo dalje iza ugla i
pronašli
smjer. Megla, svjež smjer istih autora, lagan, neosiguran,
400 m,
V-/III prema autorima, no ipak nešto lakši. Smjer najvećim dijelom ide
jednim
velikim usijekom po krasnim, izlizanim, čvrstim pločama. Detalj je
pukotina u
velikoj zajedi, lijep, ali u nešto malo lošijoj stijeni, još uvijek
odličnoj po
alpskim mjerilima. Tu nas je ovila gusta magla i počelo je puhati.
Stijena se
postavila dosta strmo i odlučili smo se navezati. Štand sam napravio na dva
odlična tricama - imali smo svašta, ali ništa osim tricama nije radilo.
Sigurno
bi se dalo štandati i ostalom opremom, no dosta niže, a nismo znali
hoćemo li
se navezivati sve dok nismo vidjeli detalj. Tad je spomenuti štand već bio
skoro pa viseći. Nadao sam se da će ocjena držati bar za neosigurane
smjerove,
no čini se da to nije slučaj. Je li pravilo da Relje precjenjuju ili smo
slučajno pogodili tri takva smjera? Izašli smo negdje blizu vrha, točno na
markaciju.
Na povratku smo spazili Krunu i Žaca na pola Hudičeva stebra. U Koči
na gozdu uslijedio je obilni ručak, piva, nekome spavanac, nekome bunt
Planinskih vestnikov. Javili su nam se Kruno i Žac da silaze, pa smo
odlučili
gore, praviti im društvo. Sreli smo ih na Hanzovoj steni i zajedno se
spustili
ostatkom Hanzove, usput prepričavajući dojmove. Svidio im se smjer, a kako i
ne bi...
M.D.
P.S. Fotke su u mom albumu: SRI, ČET.
created by: zeljeznicar @ 2007-08-18 20:46:00
|
|
|
|
|
