Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Rajšel, Mesarić, Brebrić
gdje: Paklenica
foto: Trpimir Jakovina, 08/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Vlakom na čevape

From: Marko Dukši - [email protected]
Date: Mon, 06 Aug 2007 14:12:12 +0200

OPET KASNIM
U subotu ujutro trebali smo u 07h22 biti na Karleku. Ups. U 06h55 probudim se i vidim da alarm mobitela (još) nije zvonio. U 07h00 izlijećem na cestu, zadovoljno, am I good, or am I the best? :) Zaboravio sam samo fotić i vodič - no biggy. A vremena do kolodvora napretek. Oooooosim ako ZET odluči da nijedan od pogodnih tramvaja neće voziti, arrrrgh! :( Trčim, trčim, iiiiii hoće li to biti, ma ljudi moji, prekasno...

KONZULTACIJE
Imamo sljedeći vlak u 08h07, naravno, bez autobusne veze do Bjelskog, hoćemo li? You betcha. :) No prioriteti su prioriteti, pa predlažem da prvo sjednemo na piće...

PRISTUP
U Ogulinu svraćamo do pekare i put pod noge, nakrcani kao da ćemo iz Bjelskog. Ah, te čari lagodnog pristupa... Tri sata kasnije, oko jedan, pola dva, stižemo do doma - akcija! No budimo realni, akcija se zbiva za stolom bogato naloženim raznim jestivostima, da ne kažem baš delicijama, dok pratimo dobro raspoložene tamno sive oblake kako se šepure nad nama i pitamo se hoće li nas poštedjeti. Pitam Bena ima li što protiv toga da pokisne u stijeni. Ma jok, idemo!

ŠTO ĆEMO?
Pa Benu je prvi put na Kleku, a bila bi šteta da ode doma s Paklenicom kao glavnim dojmom o dugim smjerovima u Hrvatskoj. Nismo baš ni penjali puno zajedno. Onda List kao upenjavanje i upoznavanje s Knezovim ocjenama. Zanimljiv je taj tip Knez, kaže. Hoćemo li sad jednu njegovu šesticu? Zapravo i nije njegov smjer, no njegova je slobodna ocjena u vodiču. HPD-90. Ben starta, no ubrzo odustaje. Prolazi kao drugi. Druga dužina je njegova, izvlači A0, pa izlazna opet moja. Kako si ono rekao da se zove? "Fran-ček Knez." Vidi još se nebo nije otvorilo, možda stignemo još nešto kratko, možemo Gitaru. Upozorenje onima koji idu u kamin računajući na onaj statik za međuosiguranje. Ima neiskusnih koji ga nakon iskapčanja ostave visoko gore gdje se ni ne vidi. Može se desiti da ga se može ukopčati tek iznad detalja. No, još uvijek su dva stara klina ispod njega (a i jedan noviji previsoko). Hm, nebo se malo raščistilo, ma ima neki noviji smjer kad smo već tu, navodno neka glonđa u njemu, pogledajmo. Rodila majka šeprtlju. Što jest jest - glonđa je tamo, prilično očita pola metra gore lijevo od drugog ili trećeg (mislim da trećeg) spita, ne računajući prvi na kojim se štanda. Štand se pojača s još nečime u pukotini lijevo od spita, nasloni se u lijevo i nema opasnosti da padne na vas, no može pasti na stazu, kao što je Pave napisao. Smjer je dokaz da ne treba ići spitati stare nezaspitane smjerove jer koga svrbi bušilica neka radi nove poput ovog - smjer je prekrasan! Kratak doduše... Po povratku u dom, u upisnoj knjizi vidim unos od prije par tjedana: zaspitane Klečke vještice. Vražje vjetrenjače.

DAN POBJEDE
Nedjelja. Lijeno ustajanje, razvučeni doručak, obilan, pa još malo za svaki slučaj. Naravno, WC još nisu popravili, treba im već cijela vječnost. Stoga oprez gdje stajete i držite se staze jer teren oko doma je miniran. Deset je sati, mogli bismo se zagrijati u Omladinki. Ben starta, ja dobijam detalj, pitanje: "Franke...?" Ne, ne ovaj nema veze s njim, takve su ocjene kad nisu Pezzolatove. Nakon smjera pronalazim duboku leden&4#%, ovaj, vapnenačku pukotinu (hm, crevASS?) za obaviti što se obaviti mora. Nakon toga penjem jednu ocjenu više. Žohara? Penjući i stenjući nadam se da nema previše ljudi u južnoj stijeni jer druga dužina zvuči kao da je netko uranio s kolinjem. Ja glumim svinjče, muški si to mogu priuštiti bez da privuku cijeli Ogulin napaljenih teenagera. Prolazim slobodno, Ben opet spominje ime Frančeka Kneza. I u nastavku slijede psovke, no bar je odlučan u svojoj namjeri da nauči hrvatski. Četvrta dužina je opet zanimljiva, kako za mene, tako i za Bena koji pred samim štandom fino pada kao drugi i pošteno se zaljulja - taman pod lakši izlaz na policu. Sljedeća dužina je njegova, prolazi je slobodno, svaka čast! Kakvi divlji gibovi pri kraju... Izlazna dužina je kao neki IV+, ne znamo što više misliti o tome. Prolazimo, veseli na vrhu, produktivan vikend, dabome. Kaže Ben da bi volio upoznati tog Kneza, no bolje ne još koji dan (bolje za Kneza) dok se "dojmovi" ne slegnu.

SILAZ
Ostaje još samo "formalnost" povratka do Ogulina. Želimo li stići na vlak, možda još nešto i pojesti prije, moramo požuriti. Dosta kilometara i sat i pol kasnije smo na čevapima. Eeeee, trebalo bi češće tako...

M.D.


created by: zeljeznicar @ 2007-08-06 14:21:00