 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Vlakom na čevape
From: Marko Dukši - [email protected]
Date: Mon, 06 Aug 2007 14:12:12 +0200
OPET KASNIM
U subotu ujutro trebali smo u 07h22 biti na Karleku. Ups. U 06h55
probudim se i vidim da alarm mobitela (još) nije zvonio. U 07h00
izlijećem na cestu, zadovoljno, am I good, or am I the best? :)
Zaboravio sam samo fotić i vodič - no biggy. A vremena do kolodvora
napretek. Oooooosim ako ZET odluči da nijedan od pogodnih tramvaja neće
voziti, arrrrgh! :( Trčim, trčim, iiiiii hoće li to biti, ma ljudi moji,
prekasno...
KONZULTACIJE
Imamo sljedeći vlak u 08h07, naravno, bez autobusne veze do Bjelskog,
hoćemo li? You betcha. :) No prioriteti su prioriteti, pa predlažem da
prvo sjednemo na piće...
PRISTUP
U Ogulinu svraćamo do pekare i put pod noge, nakrcani kao da ćemo iz
Bjelskog. Ah, te čari lagodnog pristupa... Tri sata kasnije, oko jedan,
pola dva, stižemo do doma - akcija! No budimo realni, akcija se zbiva za
stolom bogato naloženim raznim jestivostima, da ne kažem baš delicijama,
dok pratimo dobro raspoložene tamno sive oblake kako se šepure nad nama
i pitamo se hoće li nas poštedjeti. Pitam Bena ima li što protiv toga da
pokisne u stijeni. Ma jok, idemo!
ŠTO ĆEMO?
Pa Benu je prvi put na Kleku, a bila bi šteta da ode doma s Paklenicom
kao glavnim dojmom o dugim smjerovima u Hrvatskoj. Nismo baš ni penjali
puno zajedno. Onda List kao upenjavanje i upoznavanje s Knezovim
ocjenama. Zanimljiv je taj tip Knez, kaže. Hoćemo li sad jednu njegovu
šesticu? Zapravo i nije njegov smjer, no njegova je slobodna ocjena u
vodiču. HPD-90. Ben starta, no ubrzo odustaje. Prolazi kao drugi.
Druga dužina je njegova, izvlači A0, pa izlazna opet moja. Kako si ono
rekao da se zove? "Fran-ček Knez." Vidi još se nebo nije otvorilo, možda
stignemo još nešto kratko, možemo Gitaru. Upozorenje onima koji
idu u kamin računajući na onaj statik za međuosiguranje. Ima neiskusnih
koji ga nakon iskapčanja ostave visoko gore gdje se ni ne vidi. Može se
desiti da ga se može ukopčati tek iznad detalja. No, još uvijek su dva
stara klina ispod njega (a i jedan noviji previsoko). Hm, nebo se malo
raščistilo, ma ima neki noviji smjer kad smo već tu, navodno neka glonđa
u njemu, pogledajmo. Rodila majka šeprtlju. Što jest jest -
glonđa je tamo, prilično očita pola metra gore lijevo od drugog ili
trećeg (mislim da trećeg) spita, ne računajući prvi na kojim se štanda.
Štand se pojača s još nečime u pukotini lijevo od spita, nasloni se u
lijevo i nema opasnosti da padne na vas, no može pasti na stazu, kao što
je Pave napisao. Smjer je dokaz da ne treba ići spitati stare
nezaspitane smjerove jer koga svrbi bušilica neka radi nove poput ovog -
smjer je prekrasan! Kratak doduše... Po povratku u dom, u upisnoj knjizi
vidim unos od prije par tjedana: zaspitane Klečke vještice.
Vražje vjetrenjače.
DAN POBJEDE
Nedjelja. Lijeno ustajanje, razvučeni doručak, obilan, pa još malo za
svaki slučaj. Naravno, WC još nisu popravili, treba im već cijela
vječnost. Stoga oprez gdje stajete i držite se staze jer teren oko doma
je miniran. Deset je sati, mogli bismo se zagrijati u Omladinki.
Ben starta, ja dobijam detalj, pitanje: "Franke...?" Ne, ne ovaj nema
veze s njim, takve su ocjene kad nisu Pezzolatove. Nakon smjera
pronalazim duboku leden&4#%, ovaj, vapnenačku pukotinu (hm,
crevASS?) za obaviti što se obaviti mora. Nakon toga penjem jednu
ocjenu više. Žohara? Penjući i stenjući nadam se da nema previše
ljudi u južnoj stijeni jer druga dužina zvuči kao da je netko uranio s
kolinjem. Ja glumim svinjče, muški si to mogu priuštiti bez da privuku
cijeli Ogulin napaljenih teenagera. Prolazim slobodno, Ben opet spominje
ime Frančeka Kneza. I u nastavku slijede psovke, no bar je odlučan u
svojoj namjeri da nauči hrvatski. Četvrta dužina je opet zanimljiva,
kako za mene, tako i za Bena koji pred samim štandom fino pada kao drugi
i pošteno se zaljulja - taman pod lakši izlaz na policu. Sljedeća dužina
je njegova, prolazi je slobodno, svaka čast! Kakvi divlji gibovi pri
kraju... Izlazna dužina je kao neki IV+, ne znamo što više misliti o
tome. Prolazimo, veseli na vrhu, produktivan vikend, dabome. Kaže Ben da
bi volio upoznati tog Kneza, no bolje ne još koji dan (bolje za Kneza)
dok se "dojmovi" ne slegnu.
SILAZ
Ostaje još samo "formalnost" povratka do Ogulina. Želimo li stići na
vlak, možda još nešto i pojesti prije, moramo požuriti. Dosta kilometara
i sat i pol kasnije smo na čevapima. Eeeee, trebalo bi češće tako...
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2007-08-06 14:21:00
|
|
|
|
|
