 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Trikot
From: Marko Dukši - [email protected]
Date: Mon, 23 Jul 2007 18:25:44 +0200
Trikot
U petak smo se Pave, Kruno, Ivan i ja nakon kraćeg shoppinga u Ljubljani
zaputili prema Jezerskom. Od donje postaje teretne žičare do Češke koče
odvalili smo po mraku. Tamo su neki Česi imali tulum pa smo zalegli
vani. Ne znam kad sam se zadnji put naspavao prije neke penjačke ture u
Alpama, ali eto svaki put ispadne po par sati sna.
Sljedeće jutro imali smo pristup preko Koče na Ledinam gore do velike
trokutaste stijene u Dolgom hrbtu. Zadnji dio pristupa je prljav, ali i
zanimljiv, simpa. Naime, nakon klasičnih stazica i sipara uzbrdo, došli
smo do malo penjuckanja i napokon snijega. A onda skoro pola sata
strpljivog usijecanja svake stopinke i zabijanja kladiva-cepina do rubne
pukotine. U njoj nas je dočekalo kaminsko penjanje između krušljive
stijene i snježnog zida, pa izlaz iz rubne pukotine i kratka prečka do
nasuprotne stijene i ulaza u smjer. Sve u svemu, baš me se dojmilo.
Smjer smo zaskočili u navezima Pave-Kruno i Ivan-ja, u početku se malo
ispreplitali, uskoro i zamijenili mjesta, no cijelim smjerom nismo se
razdvajali. U dobrom društvu sve je lakše. U smjeru ima svega i svačega,
najteži dijelovi su prilično čvrsti, no većina četvorki i sve lakše od
toga je krušljivo. E sad, htio bih reći da iako treba potrpiti te
krušljive dionice, to se u ovom slučaju svakako isplati jer u 500 m
smjera itekako se nađe dovoljno preeeekrasnih težih dužina! Mislim da mi
je to zasad najljepši smjer koji sam popeo u Alpama. Naravno, dobra
ekipa samo još dodatno popravi dojam. Tip penjanja: ploče, zajede,
previsi, pukotine, kamin-dva. Čovjek penje skoro po tramvajcima, ali i
po sitnim ljuskicama, a prilično siguran da drže. No užitak se penje s
ocjenom, pa tko voli nek' izvoli. Klinova u smjeru u težim dužinama ima
dosta (sve je relativno, naravno), frendovi ulaze gdje treba, tu i tamo
i pokoji stoper pronađe svoje mjesto. Klinove smo zabili na par
štandova, jedan i kao međuosiguranje u prvoj krušljivoj gdje je vrlo
poželjan stari klin ostao bez ušice. Skica iz Slovenskih sten nema veze
s vezom, bolja je ona iz vodiča, no ni njoj ne treba baš slijepo
vjerovati. Opisi su tu negdje, no ne i bez kikseva.
Na silazu s Dolgog hrbta lako nas je moglo i otpuhati, no put je dobro
markiran, opremljen sajlama i klinovima i vrlo lijep - tj. bar do
Mlinarskog sedla. A s Mlinarskog sedla beskrajna patnja po suncu dolje
do Češke koče. Nekako istovremeno prošla nam je glavama pomisao da nitko
od nas ne želi sljedeći dan tim putem natrag gore pod Grintovec.
Prespavali smo u Češkoj koči, zasluženo, onako kako smo trebali i prije
smjera.
U nedjelju smo sišli do auta i potražili preporučeno frikalište kod
Preddvora. Tamo smo se kao izrodi među penjačima posvetili ručku dok su
Slovenci nadrkavali po vrućoj stijeni. Mi smo usput popeli neke smjerove
u hladu, 5b i 6a, a Kruno pred odlazak i jedan 6a+. Složili smo se da
ništa od toga nije bilo teže ni od onih subotnjih petica...
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2007-07-23 18:31:00
|
|
|
|
|
